Traganje i spašavanje u RH radi MPPI koje poziva u pomoć MORH i MUP prema potrebi, službe se u mnogim stvarima isprepleću u svojim ovlastima, a sve skupa funkcionira nedovoljno
Foto: Tehnomont
Nešto jače nevrijeme početkom mjeseca u Istri pokazalo je kako SAR sustav u Hrvatskoj (SAR-search and rescue) ima, recimo to tako, određene probleme. U tom trenutku nije bilo plovila sposobnog za plovidbu po tako olujnom moru, a Obalna straža imala je samo jedan brod na raspolaganju koji je bio angažiran u spašavanju jedrilice koju je nevrijeme nosilo prema otvorenom moru. O problemima SAR sustava smo zato razgovarali s dr. sc. Perom Vidanom, izvanrednim profesorom s Pomorskog fakulteta u Splitu koji drži kolegij spašavanja i sigurnosti na moru.
Iz perspektive “običnih” ljudi, slika spašavanja na moru su prizori iz akcija američke Obalne straže u kojima se ljudi iz mora izvlače s helikoptera, te spasioci koji skaču u more i pomažu unesrećenima. U slučaju kakav je bio u Istri, mi zbog uvjeta na moru nismo imali niti jedan brod sposoban za isplovljavanje?
– Američka obalna straža, uz kanadsku i australsku, najbolje su opremljene obalne straže koje imaju godišnji proračun, nezamisliv za RH. Posjeduju pomorska plovila i zračne jedinice, helikoptere i zrakoplove posebno dizajnirane za let u otežanim uvjetima. Međutim, dakako da i Hollywood odradi dio propagande pa se u mnogim stvarima pretjeruje. Prema Konvenciji o traganju i spašavanju, svatko je dužan pružiti pomoć unesrećenom na moru. Izbjegavanje pomoći podliježe pod Krivični zakon. Pomoć se mora pružiti čak i u slučaju da osobe ne žele biti spašene, kada odbijaju pomoć. Pomoć se ne mora pružiti jedino u slučaju da se radi o vojnom brodu ili u slučaju da bi spašavanjem ugrozili vlastiti brod i posadu.
U slučaju da Služba za traganje i spašavanje nema dostupno sredstvo, može ovlastiti najbliži brod trgovačke mornarice da preuzme tu ulogu. Tada imenuje zapovjednika izabranog broda voditeljem traganja spašavanja do dolaska broda iz službi obalne straže. Nitko pri tom neće nadoknaditi financijske gubitke, gorivo, vrijeme i ostale troškove nastale zbog kašnjenja. Također iz traganja se ne može izići svojevoljno, sve dok Centar za traganje to ne odobri ili prekine traganje i spašavanje. Tijekom nedavnog događaja u Istri, posada koja je spasila talijansku jedrilicu bila je obvezna na taj čin jer su bili u njenoj blizini. Međutim, mogli su i odustati zbog olujnog mora koje je i za njihov brod i živote bilo opasno. Zato su pohvaljeni, zbog volje, hrabrog srca i solidarnosti koja je značajka hrvatskog pomorca. S gledišta pomorske sigurnosti i organizacije traganja i spašavanje, u usporedbi s drugim zemljama, RH je uradila dobar posao. Nemoć u organizaciji traganja i spašavanja se više vidjela u spašavanju broda “Und Adryatik” ispred Istre 2008., kad smo tražili pomoć talijanske obalne straže. Međutim, bili su to začeci ustroja obalne straže u RH.
Vojna organizacija
Kako je hijerarhijski organizirana potraga i spašavanje na moru kod nas?
– Traganje i spašavanje se temelji na Konvenciji o traganju i spašavanju (eng. Search and Rescue Convention) iz 1979. godine. Traganje i spašavanje na moru u praksi rade pomorske jedinice lučke kapetanije i pomorske policije. Obalna straža RH je vojna organizacija koja tek na zahtjev ulazi u akcije traganja i spašavanja. Temeljni poslovi i zadaće su joj zaštita suverenih prava i provedba jurisdikcije RH u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, sprječavanje terorizma, piratstva… Struktura traganja i spašavanja na moru se sastoji od Stožera službe traganja i spašavanja koja se nalazi pri Ministarstvu pomorstva prometa i infrastrukture, a koja uključuje i spašavanje u slučaju drugih nezgoda i katastrofa. Sljedeća u piramidi je Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru (Maritime Rescue Coordination centre-MRCC) koja se nalazi u Rijeci. MRCC koordinira podsredišnjice traganja i spašavanja, u naravi lučke kapetanije. Lučke kapetanije koordiniraju svoje jedinice-ispostave, obalne promatračke jedinice (lučke ispostave svih lučkih kapetanija + obalne radiopostaje + čuvani svjetionici + motrilačke postaje HRM-a), te jedinice traganja i spašavanja (pomorske, zrakoplovne i kopnene jedinice).
Ako procijeni da su joj vlastite snage nedovoljne ili da se unesrećeni nalaze bliže snagama traganja i spašavanja susjednih država, prema Konvenciji ih može pozvati u pomoć, a one su se dužne odazvati. Struktura je, kao što se vidi, složena, međutim, prepoznatljiva terminološki i strukturalno. I druge zemlje koje su potpisale Konvenciju imaju sličnu hijerarhiju, ali različite organizacije koje ju čine. U pojedinim zemljama, traganje i spašavanje radi obalna straža koja je vojna organizacija, dok je u drugima civilna služba.
Koliko je učinkovito da poslove spašavanja na moru obavlja Lučka kapetanija, a ne Obalna straža?
– Plovila za traganje i spašavanja na moru su napravljena prema posebnim odredbama SOLAS i SAR konvencije. To znači da bilo koje plovilo ne može udovoljavati potrebama da bude plovilo za traganje i spašavanje ovlaštenih službi za ove poslove. O ovome se vodilo računa prilikom nabave plovila kojih danas najviše imaju kapetanija i pomorska policija. To su relativno kvalitetna plovila koja udovoljavaju propisanim pravilima i normama. Obalna straža RH je vojna organizacija po uzoru na put obalnih straža jačih država, recimo Kanade, SAD-a, Norveške ili pak susjedne države Italije. Kapetanija je civilna služba. U nekim državama, recimo Italiji, kapetanija (it. Compamare) je vojna služba, slično je u SAD-u, gdje je Harbor Master Office ured pri obalnoj straži (United States Coast Guard-USCG). Sustavi u takvim državama funkcioniraju, po mojem mišljenju ne nužno što su organizacije civilne ili vojne već zbog toga što su poslovi striktno podijeljeni između službi. Obalna straža štiti jurisdikciju nad morem, nadzire promet, radi inspekciju brodova te radi traganje i spašavanje.
Obalnu stražu smo osnovali 2007. godine. Za koordinaciju službe obalne straže su bili zainteresirani MUP, MPPI i MORH. RH se odlučila za Obalnu stražu pod nadzorom MORH-a. Ovakav način ustroja obalne straže je uobičajen u svijetu. Međutim, problem je što traganje i spašavanje u RH radi MPPI koje poziva u pomoć MORH i MUP prema potrebi. RH je malena država, te se prilikom ustroja SAR službi računalo na kopnene i zračne jedinice drugih ministarstava radi smanjenja troškova. U praksi, teško je koordinirati jednu službu jednog ministarstva, a posebno kad nad službom imate tri ministarstva (MPPI, MUP, MORH). Dakle, rješenje nije doneseno sretno od samog početka, službe se u mnogim stvarima isprepleću u svojim ovlastima, a sve skupa funkcionira nedovoljno.
Uništili ono što vrijedi
Gdje je problem u postojećem sustavu RH vezan za nadzor i traganje i spašavanje?
– RH nije baštinila obalnu stražu od bivših država. Međutim, naslijedili smo sustav traganja i spašavanja od bivše države. Nažalost, s godinama nismo mijenjali način funkcioniranja službi, a ono pak što je vrijedilo od starijih službi smo uništili. Na primjer, posao lučkih kapetana i djelatnika kapetanije je odgovoran i zahtjevan posao koji se bavi raznoraznim pomorskim inspekcijskim i upravnim poslovima, od polaganja ispita za brodice, breveta za brodove, do nadzora plovidbe i brodova, traganje i spašavanje i dr. Povećanje obujma posla nije pratilo kadroviranje pa je zapošljavanje posljednjih godina u kapetanijama zaustavljeno kao i u svim javnim službama. Pomoć su sezonci, kadar primljen na određeno vrijeme, koji nisu kvalificirani za rad na poslovima kapetanije. Plaće u kapetanijama su stagnirale godinama, a za zapošljavanje se često traži iskustvo u plovidbi, kapetanski ispit i godina dana staža na sličnim poslovima. Gdje ćete danas naći zapovjednika ili prvog časnika koji će doći s broda i kapetanske plaće na plaću na kopnu od 5 do 6 tisuća kuna? Pomoraca je također sve više (oko 28.000), breveti su dobili rok upotrebe, ispite, familijarizaciju i dr. Sve je to palo na leđa kapetanija koje su već preopterećene. Poslove treba reorganizirati! Posade SAR službi su često iscrpljene u ljetnim mjesecima nadzorom plovidbe, kažnjavanjem jahtaša i gliseraša te neopreznih plivača. Nekadašnja država Austro-Ugarska je imala službeničke stanove za ovakav kadar – ne kako bi kadar uhljebili, već su zaposlenici kapetanija slani u udaljena područja. Ovakav način ustroja je omogućio bolji učinak u radu i principijelnost. Rad u službama kapetanije ili svjetioničarskoj službi bio je dobro plaćeni državni posao.
Kako se provodi obuka ljudi za ove posebne akcije?
– Posebne obuke za obalne straže u RH nema. Kadar se obrazuje na pomorskim fakultetima i srednjim pomorskim školama, školama policije i dr. uz dodatne obuke pojedinih službi. Dobra vijest je što je MORH prepoznao potrebu za pomorskim vojnim obrazovanjem te je Vojna akademija “Franjo Tuđman“ iz Zagreba zajedno sa Sveučilištem iz Splita utemeljila posebni program Vojno pomorstvo koji će izvoditi Pomorski fakultet u Splitu zajedno s drugim fakultetima Sveučilišta u Splitu, a koji je usklađen prema Međunarodnoj konvenciji o obrazovanju i certificiranju pomoraca i NATO standardima za obrazovanje i trening. Nastava će se izvoditi na najnovijoj opremi za uvježbavanje pomoraca Pomorskog fakulteta u Splitu i vojnoj opremi u Lori.
Problem sezonalnosti
Imamo li dovoljno plovila za akcije spašavanja na moru?
– Problem u Hrvatskoj je sezonalnost. U ljetnim mjesecima imamo jako velik broj plovila kojima plove ljudi sa slabom izobrazbom i iskustvom. Zimi plove domaći i iskusni pomorci, nautičari, ribari, većinom profesionalci. Intervencija je znatno manje. Nabaviti dodatna broj plovila je skupo za relativno malenu državu koja ima veliki promet samo ljeti. To ne rade ni države koje su ekonomski jače od RH. Sljedeći problem su javne nabave koje su obvezne, koje služe za održavanje plovila, a koje se često zakompliciraju. Stoga velik broj brodova za traganje i spašavanje, što zbog nedovoljnog planiranja ili propalih javnih nabava dočeka u remontnim brodogradilištima.
Kako unaprijediti sustav?
– Postojeći sustav bi trebali reorganizirati i iskoristiti bolje vlastite resurse. Primjerice, Pomorski fakultet u Splitu posjeduje simulator koji može simulirati zagađenje zauljenim vodama na određenom području s obzirom na geografske značajke, stanje mora i vjetra… Simulator čiji je ovaj program tek dio stajao je 5,5 milijuna kuna. Odnedavno je ponuđen besplatno MPPI. Uz to, navedeni simulator je moguće nadograditi programima koji simuliraju traganje. Svi u RH govorimo o povezivanju znanosti i struke, to je potrebno i provesti. Mišljenja smo da nam se stvari jednostavno događaju. Pokušavamo sve pratiti, ali često kasnimo. Potrebno je hitno osnažiti SAR s kadrom, ne samo brodovima. Treba zaposliti dodatan kadar u kapetanijama. Posebno valja dati naglasak na inspekcijski posao (Port State) i SAR. Pojedine upravne poslove, izobrazbu potrebno je staviti pod drugu službu ili agenciju.
Mario Kavain / Slobodna Dalmacija
