Posada Jedriličarske akademije ANA, kojoj se pridružio i Nautica Portal, uspješno odradila prvi dan vodičke regate
Foto: Nautica Portal
Lagani povjetarac koji nas je dočekao u Vodicama u četvrtak ujutro,prvog dana tradicionalne Uskršnje regate, obećavao je dobar vjetar. Vidjelo se to na ozarenim licima skipera i članova posade koji su se razmilili gradskom lukom. Još sneni gradić brzo je razbudila masa užurbanih jedriličara koja je obavljala posljednje pripreme pred start.
Nautica Portal ove je godine bio gost i član posade na brodu međunarodne škole jedrenja i pomorskih vještina “ANA” iz Bakra, na kojem su jedriličarski zanat “pekli” i iskustva sticali polaznici regatnog tečaja Snježana, Irena i Mislav pod budnim okom iskusnog skipera i instruktora Joska. A on je odmah po dolasku u Vodice odradio obavezni jutarnji sastanak skipera u regatnoj bazi, a onda se vratio na brod sa gomilom uputa i naredbi koje je valjalo odraditi prije negoli odvežemo konope i zaputimo se na regatno polje.I prvu jutarnju kavu u “Viradi”, nezaobilaznoj bazi svih posada, nije se smjelo propustiti.
No vremena za izležavanje na toplom jutarnjem travanjskom suncu nije bilo. “Ajmo, pripremi brod! Složi glavno jedro! … Jel pripremljen spinaker? … Škote složene? … Vodu imamo? … Di nam je manica? Pazi da je pri ruci … Idemo, brže to … Irena, prati radio stanicu i obavijesti regatnog odbora“ Neumorno je Josko u rafalnoj paljbi redao jednu naredbu za drugom, a posada se razletjela brodom. “Odriši cimu!” zadnja je naredba pred polazak.
Neposredno prije izlaska na regatno polje, prema ranijem dogovoru skipera i regatnog odbora, svi brodovi sudionici regate, okupljeni oko regatnog broda ispred ulaza u vodičku gradsku luku, paljenjem baklji odali su počast nedavno preminulom Petru Pelajiću, dugogodišnjem vodičkom urističkom djelatniku i članu regatnog odbora Uskršnje regate. Nakon toga svi su brodovi krenuli prema regatnom polju. “Diži glavno jedro!” prva je Joskova naredba, a ekipa složno odvezuje konope koji drže jedro oko buma, Ivica provjerava je li jedro dobro “sjelo” na jarbol, pa crveno dakronsko jedro leti uvis. Ivica se kao član posade pridružio dan prije početka regate. Koju minutu kasnije i genova je odmotana, spremni smo za start. Sad još treba osigurati najbolju startnu poziciju, a to je Joskov zadatak. 40-ak se brodova po sve jačem sjeverozapadnjaku koji dostiže 17 do 18 čvorova vrti startnom ravninom i treba poprilično skiperske spretnosti i znanja kako bi se izbjegli bliski susreti brodova na uskom prostoru. Na znak starta šareno je društvo pod jedrima pojurilo prema “štapu”. Svaki skiper nastoji pronaći najpogodniju putanju i prilagoditi strategiju trenutnoj situaciji na regatnom polju, čuju se povici i naredbe sa susjednih brodova a posade se rastrčale, razvlače jedra, potežu konope, cvile škote i bjesomučno se vrte vinčevi.
Vjetar je sve jači, pjene se kreste valova a brodovi jure prema bovama u daljini. Prelijeću jedra s lijeva na desno, napinju se konopi, pogledi sežu prema vrhovima jarbola, naredbe skipera odjekuju svuda uokolo. Njihove uzvike i poneku psovku ispaljenu u žaru borbe i pod snagom adrenalina odnosi vjetar. Sada ga je već više od 20 čvorova i brodovi lete kroz valove.
Josko čvrsto drži kormilo našeg Elana 333 koji se dobro nosi sa morem i vjetrom. Brod svako malo mijenja smjer. “Idemo tack!” viče skiper pa opet žestoka promjena smjera, leti bum s jedne strane broda na drugu, zateže se glavno jedro, brzo vuku uzde od genove, a prednje jedro napinje se pod udarima vjetra. “Oooodlično. Lajkam!” odobrava Josko, pa odmah reda novu zapovijed. “Spinaker up!!! Genova down!”” viče.Vjetar jača. Mislav i Ivica razletjeli se provom, mašu tangunom, razvlače konope od spinakera, a Irena u kokpitu bjesomučno vuče škote. “Stani! Stani!!! Zapeo je…. zapeo jeee “ viče Mislav s prove “zapeo je spinaker na križuuuu”. Nekoliko spretnih poteza škotom od spinakera, jedro se oslobodilo i sunulo uvis, a Irena nastavlja vući. “Rolaj sad genovu…” Snježana popušta škotu genove, Irena s druge strane konopom namotava prednje jedro. “Dobar!” zadovoljan je Josko i Elan pod spinakerom klizi prema ciljnoj ravnini. U prvom smo plovu bovu okrenuli kao treći u svojoj skupini.
Nakon kraće pauze krenuo je drugi plov. Ponovno ista priča, krenuli smo bez spinakera, sa podignutim prednjim jedrom. Vjetar je pojačao na 23 čvora, more se pjeni oko broda, valovi prelijevaju palubu a posada balansira u kokpitu. A onda slijedi nevolja. U jednom od preleta razderala se genova. Isprva malo, ali svaka nova promjena smjera rupu je širila sve više i nakon kratkog vremena jedro je posve neupotrebljivo.”Skidaj genovu!” naređuje Josko. Jedan jači udar vjetra, posve je jasno, i genova će se pretvoriti u običan dronjak. Iz kabine se izvlači novo prednje jedro, nastavljamo ples po vjetru i jurnjavu do žute bove. Maestralno izveden okret…. U jednom se trenutku regati odlučila priključiti čak i grupica razigranih dupina, koja je projurila ispod kobilice broda i nastavila ganjati ostale sudionike regate, tek toliko da im pokaže kako su dupini još uvijek brži od regatnih jurilica.
Nakon drugog okreta bove vjetar nam tuče u krmu, a Josko donosi stratešku odluku. “Ne dižemo spinaker! Ostajemo na prednjem jedru!”. Kasnije se pokazalo da je to bila mudra odluka. Ponovno smo u ciljnu ravninu ušli kao treći u svojoj skupini OPEN-a, a nekoliko posada u ORC skupini odustalo je u drugom plovu zbog razderanih spinakera koji nisu izdržali naprezanje i udare vjetra.”Dobro je bilo” zadovoljan je Josko kad smo konačno, onako umorni, pristali uz vodičku rivu. “E sad smo zaslužili pivo!” sljedeća je naredba skipera. Ovu smo sa zadovoljstvom izvršili. Čekamo drugi dan i navigacijsko jedrenje.
Nautica Portal
