Investitor nakon višegodišnjeg „lova“ na potrebnu dokumentaciju još nije uspio ishoditi ni lokacijsku dozvolu, a sama će izgradnja trajati svega tri mjeseca!!!
Foto: www.skyscrapercity.com
Tvrtka “Custos”, u vlasništvu splitskog poduzetnika Hrvoja Marušića, inače Sućuranina, bilježi još jednu, osmu u nizu, godinu od pokretanja projekta izgradnje sportsko-rekreacijske lučice na Sokolani u Kaštel Sućurcu, za koji do danas nije ishođena ni lokacijska dozvola.
Riječ je o projektu vrijednom 10 milijuna kuna, koji obuhvaća lučicu sa 130 vezova i benzinsku crpku. Dio radova odnosi se i na gradnju lukobrana u dužini od 146 metara, od čega se 60 metara treba nasuti i betonirati upravo za potrebe benzinske crpke za brodove. Uz lukobran, na vanjskom vezu planirani su vezovi za turističke brodove. U lučici će, kako je najavio investitor, posla biti za petnaestak djelatnika.
Nakon punih sedam godina angažmana na ishođenju dokumentacije, projekt još nije dobio lokacijsku dozvolu, a kad će, ne zna se. Zna se, međutim, da bi izgradnja svih planiranih sadržaja, od trenutka kad građevinska dozvola bude pravomoćna, potrajala svega tri mjeseca. Znači, osam godina čekanja za posao od tri mjeseca.
„Uza sve prikupljene suglasnosti, projekt je više puta vraćan na doradu. Uvijek se nađe nešto što treba promijeniti“ naglašava Hrvoje Marušić. Pri tome je zanimljivo da su i Grad Kaštela i Splitsko-dalmatinska županija, kao i nadležna ministarstva, pokazivali kooperativnost, ali sustav je takav, nakaradan, upozorava Marušić, pa se ne treba čuditi zašto se poduzetnici ne odlučuju na investicije.
Grad Kaštela je za potrebe ovog projekta mijenjao GUP, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode nije tražilo izradu studije utjecja na okoliš, nego je u tu svrhu prihvatilo projekt, a onda radi jedne od suglasnosti (najnoviji primjer – protupožarne), odnosno usklađivanja s normama, projekt bude vraćen na doradu, uz primjedbu da se za benzinsku crpku ne može graditi sedam agregata, nego najviše četiri. A u proteklih osam godina mijenjani su i neki zakoni pa je, naravno, i dio već ishođenih dokumenata trebalo usuglašavati s novim odredbama.
„Ne vjerujem da se netko inati. Znao sam da će projekt biti pravno zahtjevan, budući da se dijelom radi i na pomorskom dobru, ali na ono što sam naišao – previše je“ kaže Marušić. „I stoga tvrdim da je riječ o lošem sustavu. Svi problemi za investitore, za poticanje investicija, mogu se zakonom pojednostaviti na način da grad u svojoj prostornoj dokumentaciji odredi gdje i kakve sadržaje želi i onda za njih i ishoduje potrebnu dokumentaciju. Investitoru koji se pojavi, ponude se mogućnosti i uvjeti, i ako mu odgovaraju, prihvatit će. A ako mu ne odgovaraju, ići će dalje“ pojašnjava Marušić, odlučan, kaže, ustrajati, s obzirom na do sada uložena sredstva i rad, te unatoč nepredvidivim administrativnim zaprekama.
