Srećko Favro, stručnjak za nautički turizam, tvrdi da u špici sezone na hrvatskom dijelu Jadrana dnevno nedostaje više od 40.000 vezova
Foto: Dugi otok – travel
Koliko smo nepripremljeni dočekali i ovu nautičku sezonu svjedoči podatak da je na našoj strani Jadrana – u špici ljeta; svaki dan oko četrdeset tisuća plovila koja se nemaju gdje vezati. „Na djelu je potpuni kaos. Sidrišta su neorganizirana, ne poštuju se pravilnici o prikupljanju smeća, izlazi se izvan koncesijskog područja i naplaćuje cijene veza po želji. Svake godine u hrvatske vode uplovi više od 120 tisuća stranih nautičkih plovila koja zajedno s preko 100 tisuća domaćih plovila u jeku sezone svake večeri nastoje pristati i zauzeti 16.913 vezova u 60 postojećih marina.
Od 206.028 plovila, ona koja zakasne na vez sidre se slobodno na ulazima u luke ili u uvalama bez ikakve pristanišne infrastrukture. Njihovi vlasnici i korisnici odbacuju otpad u more ili na kopno, devastiraju okoliš i napuštaju ‘vez’ bez ikakve naplate. Osim toga, takvi gosti odlaze nezadovoljni, jer bez obzira na to što su vjerojatno uživali sidreći se dva-tri dana na divlje po uvalama, kasnije žele izići na kopno, koristiti potrebne sadržaje u marinama, što ne mogu zbog premalih kapaciteta naših luka. Moja istraživanja su pokazala da se preko 700.000 noćenja na brodovima godišnje obavlja sidrenjem na divlje i da tu gubimo minimalno 35 eura dnevno po vezu ili 26 milijuna eura godišnje, ne računajući dodatnu potrošnju! U proteklih smo dvadeset godina izgubili više od 350 milijuna eura jer je taj problem iz sezone u sezonu sve izraženiji. Tako svako ljeto imamo sve više brodova i uplovljavanja u naše vode, a broj vezova je isti ili se tek minimalno povećao, pa izgubljena dobit raste“ kaže dr. sc. Srećko Favro, stručnjak za nautički turizam, i napominje još jednom da su gubici zbog nedostatka kapaciteta ogromni. Ilustracije radi, Italija na zapadnoj strani Jadrana ima pet puta veće nautičke kapacitete.
„Sramota je da je Veljko Barbieri prije trideset godina za osamnaest mjeseci izgradio šesnaest marina, a mi danas, s puno modernijom građevinskom operativom, nismo u stanju za četiri godine napraviti marinu u Slanom do koje nema pristupne ceste. Uzgred rečeno, to i nije marina, jer nema sadržaje koje marina treba imati, te na koncu upitne je profitabilnosti generalno gledajući s aspekta visine investicije i rezultata koje će ostvarivati, a što je posebna priča“ kaže Favro, koji upozorava da jedino izgradnja sidrišta i privezišta mogu spasiti otoke od umiranja, a baš je na otocima problem nedostatka vezova najizraženiji.
„Godine 1991. imali smo 66 naseljenih otoka, a dvadeset godina kasnije po popisu stanovništva su bila tek 43 naseljena. Do sljedećeg popisa raselit će se sigurno još pet do deset otoka iz šibenskog, zadarskog ili dubrovačkog arhipelaga. Prema projektu kojeg sam izradio 2002. godine organiziranom izgradnjom novih privezišta u tradicionalnim portima, u postojećim lukama otvorenim za javni promet na otocima, zaštiti ćemo okoliš u još nenaseljenim uvalama, racionalizirati korištenje postojećih luka, i najvažnije – zaposliti domicilno otočno stanovništvo – prosječno barem 4 do 6 djelatnika po privezištu. Cijeli projekt razvoja sustava turističkih privezišta, njih oko stotinjak, u konačnici bi omogućio zapošljavanje do tisuću otočana. Uz sve to potaknut ćemo razvoj otočnih uslužnih djelatnosti, povećati proračunske prihode, dio dobiti na osnovi udjela u vlasništvu i dodatne prihode od poreza, potaknuti razvoj malog i srednjeg poduzetništva na otocima. Procjena je da će se u ostalim povezanim djelatnostima zaposliti još tisuću ljudi“ tvrdi Favro, koji je u pet do dvanaest, zajedno s kolegama iz Crne Gore i BiH, prijavio Hrvatsku za EU projekt Interreg.
„Riječ je o održivom upravljanju nautičkim lukama. Cilj je, uz pomoć sredstava iz fondova EU-a, izraditi analizu stanja na području Splitsko-dalmatinske županije, odnosno BiH i Crne Gore, te zajedničku strategiju razvoja i upravljanja područjem kroz projekt kojim će se obraditi sidrišta lučice i marine, te izraditi potrebe pravilnike“ ističe Favro i dodaje da jedini sluha za ove probleme ima Domagoj Maroević, ravnatelj Lučke uprave Splitsko dalmatinske županije, i da je posve logično da upravo najveća dalmatinska županija bude pilot-projekt za implementaciju strategije o novim lukama, marinama i sidrištima u Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori.
„Mi smo s tim projektom krenuli prije pet, šest godina. Širimo i moderniziramo postojeću infrastrukturu, podižemo nivo usluge, zapravo, gradimo nove rive u kamenu, tako da je riječ o arhitektonskim projektima. Cilj nam je izgraditi petnaest luka do 2020. godine: tri nove trajektne luke Trogir, Drvenik i Sućuraj, i privezišta za nautičare. Dakle, krenuli smo i mi u tržišnu utakmicu, jer ne samo da će nam nove luke značiti i bolje uvjete za linijski prijevoz, nego ćemo onaj dio luka koji ne služi za operativni i komunalni prijevoz, ostaviti za nautički turizam, a baš u tom segmentu planiramo ostvarivati najveće prihode“ kaže Maroević, koji se nada da će projekt koji je pripremljen za EU proći na natječaju i dobiti potrebna sredstva.
Nautički turizam na istočnoj obali Jadrana dobio je snažan poticaj i identitet izgradnjom sustava ACI marina sredinom 80-ih godina, koji je brzo postao vodeća nautička organizacija na Mediteranu. Zbog niza razloga u proteklih je dvadesetak godina od hrvatskog osamostaljenja ta liderska uloga izgubljena. U međuvremenu su po tom pitanju napredovali Francuska, Grčka, Turska i Italija, a i ostale mediteranske zemlje gradile su marine. Zašto u Hrvatskoj mi nismo radili isto?
„Država nije napravila ništa da se provedu Studija i Strategija razvoja nautičkog turizma iz 2006. Deset godina mijenjamo Zakon o pomorskom dobru. Nismo uveli tax free gorivo, niti napravili plan izgradnje marina za megajahte, odnosno postavili pravni okvir za takvu vrstu plovila. Nismo uskladili Pravilnik o razvrstavanju luka nautičkog turizma. Posebna je priča što nije napravljen plan poticanja ulaganja u devastirane vojne i industrijske objekte“ zaključio je Favro.
Slobodna Dalmacija
