Sve su to iznimno imućni ljudi kojima je kupnja otoka prije svega stvar prestiža, kaže Milan Mandić
Prije nekoliko dana u malim oglasima Novog lista objavljena je ovakva obavijest: »Za poznatog kupca potražujemo otok na Sjevernom Jadranu«. Na prvi pogled jedan ovakav oglas može zvučiti poput šale, ali – nije. Oglas je dala opatijska agencija za promet nekretninama “Smart-invest immobilien”. Njezin vlasnik, Milan Mandić, ističe da se radi o ozbiljnom kupcu kojem novac za kupnju otoka ne predstavlja baš neki problem.
Pitanje se samo nameće – radi li se o Rusu ili pak Englezu. „O Rusu“ kaže kratko Milan Mandić. Tu za njega sva priča o ozbiljnom kupcu završava. Samo dodaje da su ovakvi kupci – ekskluziva. Cijena četvornog metra otoka nije tako strašna; kreće se između 10 i 60 eura. Sve u svemu, za „svega“ desetak milijuna eura moguće je postati vlasnikom većeg otoka na Sjevernom Jadranu!
„Ponuda za kupnju otoka nema puno. Tek pokoja. Kada do nas i stignu, najčešće dolaze iz država s područja bivšeg Sovjetskog Saveza. Uglavnom se ipak radi o Rusima. Doduše, znaju i Englezi pokazivati zanimanje za ovakve investicije. Naravno, sve su to iznimno imućni ljudi kojima je kupnja otoka prije svega stvar prestiža“ kaže Milan Mandić. Bijeg od užurbane i stresne civilizacije na samoću jadranske pučine drugi je dobar razlog da netko dio svog bogatstva uloži u otok. A jadranskih otoka na prodaju nema puno; možda dvadesetak. Zanimljivo, Milan Mandić otkriva da je njegovu agenciju već zvalo nekoliko prodavatelja sjevernojadranskih otoka. Radi se o suvlasnicima otoka koji su složni da prodaju naslijeđeno. No, sve je još daleko od toga da je posao sklopljen. I nitko, jasno, zasad još ne prodaje Krk, Cres ili Lošinj, ali otoci koji im gravitiraju su – na prodaju. Blizina zračnih luka Pula i Rijeka razlog je ovom zanimanju za sjevernojadranske otoke.
„Ovaj naš kupac traži otok površine od 50.000 do 400.000 četvornih metara. Zbog privatnosti traži nenaseljeni otok“ dodaje Mandić. Međutim, prodati neki hrvatski otok bogatom Rusu prava je znanost. Naime, između kupca i prodavatelja nalazi se sva sila zakonskih i administrativnih prepreka. Problemi s investicijskom klimom ovdje dobivaju svoje potpuno značenje. „Najveća zapreka je ona zakonska; Rus zapravo ne može kupiti neki hrvatski otok. Prvo, ruski kupac mora otvoriti firmu u Hrvatskoj. No, nisu svi spremni na ovakvu proceduru i administraciju, pa se nadam da će se uskoro mijenjati ovi loši i destimulativni zakoni“ objašnjava Mandić.
Njegov ekskluzivni klijent iz Rusije spreman je, međutim, u potpunosti poslovati po kompliciranim hrvatskim zakonima i procedurama. Nije mu problem uplatiti 20.000 kuna za osnivanje firme i nepotrebno plaćati za vođenje nepotrebnog knjigovodstva. Mandić napominje i to da Rusi samo u Hrvatskoj moraju imati firmu da bi investirali. Naime, drugdje u Europskoj uniji mogu i kao fizičke osobe. Paradoksalno je, kaže naš sugovornik, da zazivamo investicije, a istovremeno bogatim Rusima zakonima, čak i vizama, kompliciramo poslovanje u Hrvatskoj. Ima puno Rusa koji bi ulagali u hotelijerstvu, pa i ono na Opatijskoj rivijeri, ali se za to odlučuju samo neki. Inače, obožavaju hrvatski Jadran.
Zakon nalaže da se privatni otoci koji se prodaju prvo moraju ponuditi državi, a potom županiji. Ako oni nisu zainteresirani, otoci mogu na tržište nekretninama. No, otoci koji se prodaju uglavnom su goli i nenaseljeni, tako da je gradnja nemoguća. Stoga, prednost imaju oni otoci na kojima postoji neki objekt koji se potom može legalno renovirati. Najčešće se radi o starim i napuštenim kućama od najviše 60-ak „kvadrata“.
