U noći s 23. na 24. lipnja, dok je cijela Hrvatska tonula u san, budno je još dugo u noć bilo jedno inače daleko, najosamljenije mjesto pod hrvatskom fetom kape nebeske uz koje žive ljudi u Hrvatskoj – žalo Palagruže.
U noći s 23. na 24. lipnja, dok je cijela Hrvatska tonula u san, dok se ušuškavala u svojim posteljama, trosjedima na razvlačenje, koćetama, otomanima i ležajima svih vrsta, budno je još dugo u noć (a može i u jutro!) bilo jedno inače daleko, osamljeno, neveliko mjesto, najosamljenije mjesto pod hrvatskom fetom kape nebeske uz koje žive ljudi u Hrvatskoj – žalo Palagruže.
Dvjestotinjak duša živjelo je te noći slavu generacija komiških ribara, poklonilo se njihovim sjenama i tragovima kojih je u samom prostoru manje nego u uspomeni, regati Rota palagruzona, na 42 milje dugoj ruti od Komiže do Palagruže. Naravno – i još toliko natrag.
Ovo je četvrta, ili službeno treća regata Rota palagruzona, koju organizira Kulturna udruga “Ars halieutica” iz Komiže. Nikad izvjesna kad je u pitanju cilj na Palagruži, ovogodišnja je Rota bila počašćena dobrom meteorologijom, jedino što je zbog malo vjetra ograničeno vrijeme pomaknuto na 21 sat. Nad regatom je bdio njezin direktor, glavni sudac i važan prijatelj, Damir Višić.
A startalo je njih devet: falkuše “Comesa-Lisboa” i “Mikula”, leuti “Jaruh” iz Murtera i “Leute moj” iz Splita, gajete “Mociguzica” iz Hvara, “RG 985” iz Rogoznice, “Tomislav” iz Vele Luke, brod “Anika” iz Murtera i “Kulaf” s Hvara.
U cilj su stigla četiri broda – ostali su, svjesni objektivnih (ne)mogućnosti i ograničenja koje sobom nosi ta teška, pa i rizična jadranska regata – zapravo svjesno došli tek startati iz Komiže, odati počast ideji, neko vrijeme idriti i vratiti se doma. Jasno je da regatavati u Roti mogu samo falkuše i jači tradicijski brodovi ili, pak, manji jedrenjaci, no dok u komiškoj vali ne bude više falkuša, a broj im pomalo raste, situacije je ovakva.
S vrha lanterne Palagruža promatrali smo kako joj nakon skoro devet sati jedrenja prilaze “Mikula” i “Comesa-Lisboa” – tim redom! Od starta do cilja više su se puta izmijenili na vodećoj poziciji, a nešto je htjelo da se pred samim ciljem gotovo izjednače na vodećoj poziciji. A onda je za po broda, ili u 26 sekundi, pobijedila falkuša “Mikula”. U cilj je ušla u 18.46.15., a “Comesa-Lisboa” u 18.46.46!
– Ku gud da je izgubi, bilo bi mu žol. Mi smo na orci bili malo brži, oni brži s vitron u karmu. Bilo je utisno. Ta jedna besida, i jedon ćuh, kažu sve – govori nam kormilar “Mikule” Pino Vojković.
– Ma ni’m teško bilo gledat da gubimo. Jo son stari, un mladi kapetan, prijatelji smo, i naši stori, mištani smo, Komižani. U jednemu momentu mislili smo se vezat i zajedno intrat u cilj – rekao je, primajući čestitke, pobjednik iz prve Rote Tonko Božanić Gruje, dok je Jadran Gamulin bio taktičar “Comese”.
Sad su u pobjedama dvi falkuše jedan – jedan. Treći, moćni leut “Jaruh” Željka Jerata iz Murtera na žalo Palagruže doveo je i jedinu žensku članicu regate, Murterinku Nevicu, u 19.44.50, a “Leute moj” Brace Radajića zaključio je u 21.00.33 ovogodišnju sezonu Rote.
Onda smo napravili taj sad već ritualni uspon na lanternu, obašli gvardiju dragoga prijatelja Voje Šaina i kolege mu Krešimira Tomašića, potom smo se spustili na malo Velo žalo di su već dimile gradele, a Kalambera tresa brudet.
Naše su novine bile medijski pokrovitelj, naša kolegica Sandra Barčot sve je lijepo provezla kroz regatno polje malog prigodnog programa, palagruškoj javnosti predstavljene su dvije knjige, Sharedreems, prvi dio “Jedrima oko svijeta” (Split-Panama) Lea Lemešića, pa “Dalmacija, hrvatska ruža svjetova” izdavača i zanesenjaka Ante Mekinića.
Joško Božanić prozvao je sve zaslužne, a potom… uz vatre, vino, vitrić i zvijezde koje nigdje nisu tako jasne, narod je na žalu formirao grupice za pjevanje i uživanje. Posljednji su se na prateće brodove “Palagružu” i “Kraljicu mora” evakuirali oko pet ujutro, a mnogi su ostali spavati na žalu Palagruže.
Foto: Božidar Vukićević, CROPIX
