Već sedmi memorijal, koji je kao i proteklih godina startao u uvali Črišnjeva, ponovo je okupio 50-tak posada, što je broj koji se danas u hrvatskim jedriličarskim krugovima itekako respektira.
Bilo je potrebno samo par godina da Peštekin memorijal Jedriličarskog kluba Neverin postane nezaobilazna regata za hrvatske jedriličare. Već sedmi memorijal, koji je kao i proteklih godina startao u uvali Črišnjeva, ponovo je okupio 50-tak posada, što je broj koji se danas u hrvatskim jedriličarskim krugovima itekako respektira.
Tako je skromno zamišljen Peštekin memorijal postao veliko jedriličarsko natjecanje. Ujedno, svojevrsni jedriličarski fenomen s obzirom na dva zanimljiva podatka – njegov je organizator Jedriličarski klub Neverin Čavle, a puni naziv natjecanja je 7. Grobnička regata, Peštekin memorijal. Uspjeh memorijala stoga navodi na nekoliko zaključaka, a od svih koji padaju na pamet svakako je najvažniji onaj da stara latinska poslovica »ploviti se mora, a živjeti ne mora« važi i za Grobnišćinu!
Zahvala Prdeli
– Na Grobniku ima puno ljudi koji vole more i jedrenje, objašnjava nam jučer u uvali Črišnjeva jedan jedriličarski fenomen Josip Čargonja, predsjednik vijeća općine Čavle.
– Upravo su ti zaljubljenici u more i jedrenje osnovali Neverin, jedriličarski klub koji danas ima već stotinjak svojih članova. Općina Čavle potpomaže brojne udruge, pa tako i Neverin, klub koji svojim radom, i ovom regatom, uspješno promovira našu općinu. Sve dok bude tako, imat će našu podršku, dodaje Čargonja.
– Klub Neverin osnovala je ekipa entuzijasta s Grobnika koja cijeli život voli more i jedrenje. Kupili smo barke, te brzo pokrenuli regatu. Već prve godine sudjelovalo je 70 posada, a kako svake godine više-manje imamo jednako dobar odaziv jedriličara, možemo reći da nismo pogriješili, kazuje nam Arel Mikuličić, jedan od organizatora Grobničke regate koji se na nesebičnoj podršci posebno zahvaljuje Žarku Žeželiću Prdeli.
– Danas radimo vlastite jedrilice, a samo ove godine porinuli smo tri nove tipa i550, dodaje Mikuličić koji ovogodišnju regatu posvećuje preminulom jedriličaru Andreju Božiću.
U znak sjećanja na Božića vremensko ograničenje završetka regate je bilo u 17.05. Naime, Božić je znao kazivati: »da mi je bilo još pet minuta, završio bih regatu«.
Cro A Sail pobijedio drugu godinu zaredom
Posebno atraktivno jedrenje bilo je u tjesnacu »ispod« Krčkog mosta. Pogreške tamo nije smjelo biti, jer bi se ona skupo platila. Nakon svega, može se reći da su svi sudionici sedme Grobničke regate pokazali kako su dorasli zadatku, zadatku kojeg je ipak najbrže svladala posada jedrilice Cro A Sail čiji je kormilar Bojan Grego.
– Ključ našeg uspjeha je uigrana i koncentrirana posada, ali i poznavanje regatnog polja, objašnjava Grego koji drugu godinu zaredom osvaja Grobničku regatu i to s jedrilicom koja ne dominira svojom veličinom.
– Bili smo koncentriraniji od konkurencije, iskoristili smo njihove greške te se brzo probili na prvo mjesto. Da, posebno zahtjevno je bilo jedriti na povratku, pogotovo ispod Krčkog mosta. Naša posada je tamo fantastično reagirala na promjene jačine i smjera vjetra, te smo prvi prošli ciljem, dodaje Grego, inače član kluba Pesja.
Srdelice i palenta
Uvala Črišnjeva tako se još jednom potvrdila kao istinska grobnička rivijera kojoj balinjerada i jedriličarski memorijal vraćaju život, ali i smisao. Naime, obje manifestacije su dobar mamac i za brojne znatiželjnike iz Rijeke i njezinog prstena koji (ponovo) otkrivaju uvalu nekoć od životne važnosti, mjesto koje je povezivalo Krk s kopnom. Kako potrebe za trajektnim pristaništem već odavno nema, Črišnjeva je dobila novu, ali jednako važnu funkciju – zabaviti, razveseliti, oraspoložiti… Ujedno, Črišnjeva objedinjuje dvije gastronomije, pa su se tako jučer u isto vrijeme nudile pržene srdele i palenta kompirica.
No, jučerašnja Grobnička regata svojim je natjecateljima ponudila i puno više, slobodno se može reći – zavidnu dozu adrenalina. Naime, bura je jučer dobro uzburkala more na regatnom polju koje se rasprostiralo na 14 nautičkih milja. Petnaestak čvorova u uvali Črišnjeva, a dvadeset i više kod Kraljevice, odnosno Omišlja ponijelo je 50 jedrilica. Jedriličari znaju koliko je jedrenje po buri zahtjevno i izazovno; od kormilara i posade iziskuje i zavidnu vještinu i maksimalnu koncentraciju. A refuli su znali dobro napuhati jedra, pritisak je opasno naginjao jedrilice, valovi od bure su nezaustavljivo prelazili pramac i bok. Jedra je trebalo skratiti, inače bi bilo svega. Svejedno, neki su morali odustati, oprema jednostavno nije izdržala.
