Brodari će na svojim putničkim brodovima morati osigurati posebna skladišta za prijevoz zapaljivih tekućina. Već sljedećega tjedna ili najkasnije za desetak dana stanovnici velikog broja otoka na Jadranu koji nemaju benzinske postaje konačno će izaći iz ilegale i postati, barem kada je o opskrbi gorivom riječ, punopravni građani ove zemlje.
Tada bi, naime, na snagu trebao stupiti izmijenjeni i dopunjeni Pravilnik o rukovanju opasnim tvarima, koji obvezuje brodare da na svojim putničkim brodovima osiguraju mjesta predviđena za prijevoz zapaljivih tekućina pod nadzorom i u kontroliranim uvjetima, čime će se riješiti problem ilegalnog prijevoza goriva putničkim brodskim linijama sa kopna na otoke. Spomenuti Pravilnik čeka tek potpis odobrenja ministra pomorstva, proimeta i infrastrukture Siniše Hajdaša Dončića, te bi za najkasnije desetak dana trebao stupiti na snagu.
Dosadašnji takav Pravilnik, punog naziva „Pravilnik o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima, načinu obavljanja prijevoza u pomorskom prometu, ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog tereta u lukama, te načinu sprječavanja širenja isteklih ulja u lukama“, donesen još 2005. godine, predviđao je da se svaki prijevoz goriva putničkim brodovima prijavi lučkim vlastima prema propisima najmanje 24 sata prije ulaska na brod, da „opasni teret“ u obliku kanistera s benzinom od 10 ili 20 litara za automobile ili čamce poprati potrebna pisana deklaracija o vrsti, količini i karakteristikama tereta, da se za svaki prijevoz traži odobrenje lučkih vlasti i brodara, ali tek na temelju predočene dokumentacije, da se zadovolje bezbrojni drugi uvjeti i prikupi čitav niz isprava i dozvola koje putnik koji je prevozio dva ili tri kanistera goriva za svoj čamac ili automobil niti je mogao niti imao živaca prikupljati i ispunjavati.
Godinama su ipak otočani zadarskog arhipelaga, ali i stanovnici ostalih otoka na Jadranu, neometano prevozili svoje kanistere s gorivom putničkim linijama, uz prešutno odobrenje kapetana broda i lučke uprave. Oni su, razumijevajući položaj u kojem se nalaze otočani, unatoč propisima, „zažmirili“ i pravili se da kanistere s benzinom i naftom ukrcane na svoj brod „ne vide“.
No problem je nastao u siječnju prošle godine, kada je nepoznata osoba anonimnom dojavom zapovjedniku Javne vatrogasne postrojbe Zadarske županije Željku Šoši dojavila kako se putničkim brodskim linijama u županiji ilegalno prevoze opasni tereti. Zapovjednik Šoša je pak morao postupiti po pravilima službe i pokrenuti postupak, nakon čega je uslijedila oštra zabrana prijevoza kanistera s gorivom na brodskim linijama. Ta je odluka donijela gomilu problema otočanima, stavljajući ih na muku kako osigurati gorivo za automobile, čamce i ribarske brodice, poljoprivrednu mehanizaciju, agregate i ostale alate kojima se svakodnevno služe.
Zadarski list je tako nedavno objavio da su se, unatoč zabrani, otočani nastavili „snalaziti“ sa prijevozom goriva, neki su svoje kanistere i dalje u tajnosti švercali na brodove riskirajući kazne, drugima su gorivo, zajedno sa hranom i ostalim potrepštinama svojim brodovima dovozili vlasnici otočkih trgovina, dok su se treći vlastitim brodicama zaputili do najbliže benzinske postaje. No da problem ne ograničimo samo na područje Zadra, slične muke imaju i stanovnici ostalih otoka na cijelom Jadranu.
No uskoro bi te muke trebale biti okončane. Na upit Nautica Portala Ministarstvo pomnorstva, prometa i infrastrukture odgovorilo je kako budući Pravilnik „propisuje da ro-ro putnički i putnički brodovi koji obavljaju pomorski obalni linijski prijevoz između kopna i otoka, kada ne postoji mogućnost snabdijevanja otoka tekućim gorivima, mogu prevoziti tekuća goriva kao ručnu prtljagu istovremeno uz prijevoz putnika, ukoliko su ispunjeni uvjeti o sposobnosti broda za prijevoz opasnih tvari koju odobrava Hrvatski registar brodova“.
Prema tim odredbama, navode u Ministarstvu, „prijevoz goriva mogao bi se obavljati isključivo u spremnicima namijenjenima za prijevoz goriva, pohranjenima u posebnom spremištu, uz uvjet da kapacitet pojedinog spremnika (kanistera) ne smije biti veći od 20 litara. Ukupna količina goriva koja se na ovaj način prevozi brodom u posebnom spremištu, ne bi smjela biti veća od 1000 litara“. Obaveza brodarima da svoje brodove preurede kako bi odgovarali uvjetima stupa na snagu u trenutku kada na snagu stupi i Pravilnik.
Problem bi jedino mogao nastati zbog činjenice da brodarima nije dan određeni rok do kojega moraju osigurati spomenute spremnike na brodovima, no rfješenje za taj problem nazire se u odredbi prema kojoj će sposobnost broda da prevozi opasan teret, odnosno ima li za to predviđene uvjete, provjeravati i odobravati Hrvatski registar brodova, koji pak može uskratiti pravo na prijevoz takvih tereta onom brodu koji nije na vrijeme osigurao potrebno skladište. A lučke bi vlasti, odnosno nadležne inspekcije u okviru lučke uprave, trebale vršiti nadzor poštuje li brodar odredbe Pravilnika, odnosno ukrcava li spremnike s gorivom ako nema za to osiguran predviđeni prostor.
Posve je, naime, jasno da brodar u čijem je vlasništvu putnički brod, mora poštivati zakone, a pogotovo one koji se odnose na sigurnost putnika i plovidbe, te da prijevoz neosiguranih kanistera s gorivom na brodu na kojem se nalaze putnici predstavlja određenu opasnost i rizik, i tome se zaista nema što prigovoriti. No isto je tako jasno da su zbog neorganiziranosti i vlastitog zanemarivanja potreba dijela otočana, potpuno pogrešnim pristupom zaoštravanja propisa umjesto rješavanja uzroka problema, državne institucije do sada grubo narušile pravo otočana na normalan život, čime su samo pridonijele njihovom raseljavanju. I umjesto da se potrudi i nađe adekvatno rješenje za opskrbu potrebnim gorivom i onih otoka koji nemaju crpke, Ministarstvo pomorstva je, kako bi prikrilo vlastiti nemar i nebrigu, sve do sada „kažnjavalo“ otočane zbog snalažljivosti na koju su jednostavno bili prisiljeni.
Nadajmo se ipak da će novi Pravilnik ispraviti tu pogrešku. No ne možemo se oteti dojmu da novi, dopunjeni Pravilnik, koji predviđa prijevoz goriva na brodovima na za to predviđenim mjestima, predstavlja tek privremeno rješenje koje „gasi požar“, ali, usudimo se reći, ne može i ne smije biti trajno.
Trajno rješenje je organizirani brodski prijevoz i pretakanje goriva “mobilnim benzinskim crpkama”, odnosno specijaliziranim baržama ili brodovima preuređenima upravo za tu namjenu, koji bi, zadovoljavajući sve potrebne mjere sigurnosti i ekološke standarde, obilazili otoke i osiguravali opskrbu njihovih stanovnika potrebnim gorivom. To je, naime, već odavno dobro uhodani sustav kakav imaju brojne zemlje u svijetu koje su se borile sa sličnim problemom. Pa ako za kupovinu ili najam takvih brodova ne pokažu interes velike naftne kompanije poput Ine, Petrola, OMV-a i drugih, svoje će mjesto u tom poslu sigurno naći manje privatne tvrtke koje mogu riješiti ovaj akutni problem. No za takvo što tek treba osigurati potrebnu pravnu regulativu. Na potezu je, dakle, opet ministar Hajdaš Dončić.
Nautica Portal
