Osim načelne podrške i riječi ohrabrenja, državne institucije ne pokazuju namjeru da malim brodogradilištima i radionicama za proizvodnju brodica konkretno pomognu kako bi preživjeli krizu
Foto: Business.hr
O tome koliko je aktualna ekonomska kriza u Hrvatskoj i u svijetu unazadila domaću nautičku industriju i otežala posao malim brodograditeljima u Hrvatskoj ne treba previše pričati. O stvarnoj težini situacije najbolje svjedoči podatak koji je iznesen uoči početka nedavnog Zagrebačkog sajma nautike, a koji kaže da je unatrag šest godina, odnosno od izbijanja recesije 2008. godine i Vladine odluke o uvođenju trošarina na kupnju novih plovila, ključ u bravu svojih radionica stavilo oko 50 posto malih brodograditelja u Hrvatskoj, ali i nemali broj zastupnika za prodaju novih plovila.
No kratak razgovor sa nekolicinom naših najuglednijih malih brodograditelja pokazao je da ono što posebno treba brinuti jest činjenica da država, osim načelne podrške, tapšanja po ramenu i riječi ohrabrenja, ne pokazuje namjeru da malim brodogradilištima i radionicama za proizvodnju brodica stvarno i konkretno pomogne kako bi preživjeli i održali proizvodnju u jednom od svojedobno najperspektivnijih i najbrže rastućih segmenata male privrede u nas. „Da, obećavaju nam puno, ali sve ostaje na riječima“ zajednička je konstatacija svih sa kojima smo razgovarali na nedavno održanom sajmu nautike na Zagrebačkom velesajmu.
Klaudio Grginić, vlasnik i direktor tvrtke „Grginić jahte“ koja stoji iza jednog od najluksuznijih brendova domaćih plovila imenom „Mirakul“, za Nautica Portal je potvrdio kako i njegova tvrtka, slično kao i brojni drugi mali brodograditelji, već godinama vodi bitku za preživljavanje na nemilosrdnom domaćem tržištu. „Sve radimo sami i od države ne dobivamo ni kune pomoći“ kazao nam je rezignirano Grginić.
Mali brodograditelji mogu računati samo na vlastite snage
Ima li kakve pomoći od strane Udruge nautičkog sektora koja djeluje pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) ili pak od Udruge male brodogradnje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, krovnih organizacija koje su i osnovane s namjerom da pomognu okrupnjavanju nautičkog sektora i da olakšaju malim brodograditeljima poslovanje? „nažalost, nama ni u čemu nisu koristile. Prošle smo godine izlagali na sajmu u Dusseldorfu i trošak puta i izlaganja platili smo sasvim sami. Na nekoliko smo mjesta tražili pomoć oko nastupa na sajmu, posebno u HGK, no dobili smo samo uputu da sami isfinanciramo put u Njemačku, uz obećanje da će nam se sredstva dijelom vratiti naknadno, nakon sajma. No od toga nije bilo ništa. Nakon toga smo bili na sajmu u Tullnu u Austriji i priča se ponovila“ ispričao nam je Grginić i dodao kako je na svim sajmovima na kojima su izlagali svoje brodove interes kupaca bio ogroman i to ih motivira na odlazak na te manifestacije, bez obzira na enormne troškove prijevoza plovila i boravka na sajmu.
No unatoč svim preprekama „Grginić jahte“ ne popušta i malim ali sigurnim koracima grabi naprijed. „Guramo nekako“ kratko je odgovorio Grginić na pitanje kako se snalazi u ovim kriznim vremenima. „Izvoz nas drži na površini. Prošle smo godine izvezli jedan brod u Italiju i dva u Austriju i to nam je donijelo mali predah. Nametnute trošarine na plovila iz 2008. godine dosta su nam naštetile u poslu, no nakon što su nedavno ukinute to nam je značajno olakšalo prodaju. Ipak situacija je još uvijek daleko od idealne. Prisiljeni smo drastično sniziti konačnu cijenu plovila kako bismo ga uspjeli prodati, a onda je i naša zarada minimalna i jedva pokriva troškove proizvodnje“ kaže Klaudio Grginić.
Marsel Brkić, vlasnik obrta „Leidi“ iz Pule i graditelj poznatih brodica „Leidi“, od kojih je Leidi 800 doživjela i hrvatsku premijeru na zagrebačkom sajmu, ima slična iskustva sa državnim institucijama kojima se obraćao za pomoć i tražio državne poticaje za malu brodogradnju. Doduše, kaže da je njegov obrt još 2011. godine dobio određena državna sredstva u obliku subvencije Ministarstva gospodarstva za razvoj projekta modela Leidi 800, koja su i iskorištena za tu namjenu, a brodica je upravo predstavljena kupcima. No sve je ostalo na tome, a za prošlu i ovu godinu poticaji za malu brodogradnju nisu predviđeni.
Je li doista mala brodogradnja državi „zadnja rupa na svirali“?
Brkić priznaje da su značajna ulaganja u marketing i promociju te nastupi na nekoliko svjetskih nautičkih sajmova donijeli pomake u prodaji njihovih brodica. „Prošle smo godine potpisali nekoliko ugovora o prodaji u skandinavskim zemljama – Švedskoj, Finskoj, Norveškoj i Danskoj, što je veliki uspjeh i naše su brodice već krenule prema sjeveru Europe. Sljedeći nam je korak posjet nekolicini nautičkih sajmova u Skandinaviji, a upravo smo u pregovorima i sa Australijom, što bi nam uvelike olakšalo poslovanje“ objašnjava Brkić i dodaje kako od države već godinama nije dobio nikakve poticaje za nastupe ni na domaćim ni na inozemnim sajmovima, te da sve troškove mora snositi sam. Dodao je i da su 2011. godine uz državne poticaje nastupili na nautičkom sajmu u Dusseldorfu kao klaster hrvatske male brodogradnje sa četiri izložene brodice, no nakon toga klaster je završio u stečaju i poticaji od strane države protekle tri godine nisu stizali.
Zanimljivo je ovdje spomenuti još jednu pojedinost. Naime, aktualni Nacrt Prijedloga Industrijske strategije RH za razdoblje od 2014. do 2020. godine, o kojem je javna rasprava upravo završila, unutar djelatnosti pod oznakom C30 – Proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava – spominje poddjelatnost C30.1, koja se odnosi na proizvodnju brodova i čamaca. Kako je poddjelatnost nazvana upravo tim imenom „Proizvodnja brodova i čamaca“, pri čemu se pojam „čamca“ ne definira precizno, a pojmovi „brodice“ i „jahte“, uobičajeni u maloj brodogradnji i u zakonskoj regulativi koja se odnosi na plovne objekte, uopće se ne spominju ni u kakvom kontekstu, čini se da najnovija Industrijska strategija taj segment nautičke proizvodnje posve zanemaruje.
Malo pažljivije čitanje poddjelatnosti C30.1 „Proizvodnja brodova i čamaca“ pokazuje da tumačenje izneseno u toj poddjelatnosti u potpunosti govori samo o „velikoj“ brodogradnji i poslovanju hrvatskih brodogradilišta, dok se mala brodogradnja ne spominje niti jednom jedinom riječju . Znači li to doista da djelatnost male brodogradnje, koja je sve do izbijanja krize 2008. – 2009. godine bila jedan od najperspektivnijih inudustrijskih sektora u Hrvatskoj sa prosječnim rastom od 20-ak posto godišnje, u Industrijskoj strategiji uopće nije prepoznata kao važan segment malog i srednjeg poduzetništva, a još manje kao domaći proizvodni potencijal? Odgovor na ovo pitanje pokušat ćemo dobiti u narednim danima, no on će svakako još biti tema za raspravu unutar nautičkog sektora.
Nautica Portal
