Jednom davno, u 8. sam mjesecu doplovio u Vis i mjesta ni za lijek. I Kut je bio pun. Naslo se neko jadno mjesto skroz na desnoj strani viške rive gdje izlazi kanalizacija. Bilo je tu nekog kaosa s murinzima jer sam se morao provlaciti izmedju dva reda brodica, manevrirati u mini prostoru, i prilikom isplovljavanja drugi dan ... uhvatim neki muring kolumbom. Nije bilo ni daska vjetra pa sam pokusao manevrirati da se oslobodim.
Jedan od susjednih brodova bio je i Follow me, gospodina Šćurića iz Opatije. Vidi on da se ja nesto mucim i u sekundi nestane u kabini (mozda po neki dugački mezzomariner-pomislim ja), da bi se isto tako brzo opet pojavio vani u kupaćima, s maskom i bez trenutka nećkanja skocio u more koje je, ispricavam se na doslovnom opisu, bilo puno govana!
Ja u totalnom šoku, neugodno mi je bilo do boli ... pa i ja sam to mogao napraviti ... ali nisam.
Za osloboditi kolumbu trebao mu je samo taj jedan zaron i ja sam mogao nastaviti izlazak.
Naravno da sam mu se maksimalno zahvalio ali nije mi se to nikada cinilo dovoljno.
Tko bi od nas skocio u fonju zbog vlastitog broda a kamoli zbog tuđeg?
Pokazao je požrtvovnost, plemenitost i spremnost da pomogne neznancu u neprilici (cak i u ovako bezopasnoj situaciji), i zato mu jos jednom hvala.
Ovakvi postupci svijet cine boljim mjestom i nas boljim ljudima.
