Ponekad sam morao savijati cijevi. Za i oko kuće su to bile uglavnom vodovodne, raznih dimenzija, (uglavnom pola i trikvarta cola) i za raznu uzpotrebu. Tu nema problema, one su od mekog željeza, debele stijenke i dadnu se na hladno savijati. A ako ne ide, onda napiljavati kutnom brusilicom, ono kao češalj; i na tu stranu savijati, pa savijenu po narezanom povarivati.
No za na brod, tamo se treba potruditi više. Bakrene cijevi se lako savijaju onako rukom, to tanje mislim. Ali inoks, one malo večeg profila (cola naprimjer), to baš ne ide samo tako. Probali mnogi, pa uništili taj dio cijevi, jer je dobila „knik“, slomila, prelomila se, nije se savila lučno, nego savila i spljoštila. To pogotovo one sa tankom stijenkom.
One se dadu malo saviti, pogotovo kad je je luk veliki i ne puno. Ali da bi se lijepo savilo, ja sam radio po starinski. Naime još prije puno godina sam brodom bio često na remontu, boravio cijelo to vrijeme na brodu i pratio i kontrolirao, često i radio sa meštrima, pa dosta toga i prinaučio.