Krstarenje jedrilicom Ugljan-Kornati

[Senco]

Pred godinu i nešto mi se je ostvarila želja. S društvom smo realizirali krstarenje iznajmljenom jedrilicom. Iako se nadam da ?u tako nešto još ponovit, zapisao sam to da ne zaboravim i da podijelim. Ok, i da se pravim važan . Tekst sam poslao jednom našem poznatom ?asopisu o moru ali mi nisu odgovorili ni da ni ne, baš ništa, što smatram bezobraznim. Ali svrha teksta je da se ?ita pa ?u ga objavit ovdje.

[Senco]

Rezime krstarenja:
Brod: Elan 333 Puntica
20-27.08.2011.

Još prošlo ljeto kada su prijatelji bili kod nas, dok smo jedrili na maloj jedrilici, pala je ideja kako bi mogli sljede?e ljeto iznajmit pravi krstaš i provesti tjedan dana jedre?i Jadranom. To je mogla ostati jedna od stotinu ideja, jedna od onih kakve obi?no padaju uz pivu u kafi?u, i rasplinu se prije kraja zime kada krenu razne poslovne i društvene obaveze. Ali ovaj put nije bilo tako, ispostavilo se je da smo zaista zainteresirani za tu ideju pa smo se stvarno zauzeli za realizaciju. Pretraživanje interneta, maštanje o destinacijama, procjenjivanje ponuda, kontaktiranje prijatelja skipera..avantura je po?ela a još je vani padao snijeg.
Par rije?i o šarenoj posadi: sestra i ja smo iz Rijeke, gdje ja i živim. Ona živi ve? godinama u Dublinu. Anna je njena prijateljica sa studija iz Trsta. Jordi, Annin suprug je Španjolac, to?nije Katalonac iz Barcelone, tako?er veliki zaljubljenik u jedrenje. U par navrata je bilo zanimljivo tuma?iti kada bi nas priupitali odakle smo.
Prema dogovoru, gosti stižu u Rijeku, razgledavamo grad, dogovaramo zajedni?ki bu?et i potrebne namirnice, obavljamo kupnju, i odlazimo na po?inak u kasne sate. Ujutro slijedi pakiranje. Nevjerojatno je koliko se stvari može nagurati u osobni automobil. Nakon ugodne vožnje stižemo u Zadar, prelazimo kanal trajektom, još 2 kilometra i evo nas u našoj bazi u Sutomiš?ici na Ugljanu.
Na recepciji sre?ujemo papirologiju, na vezu nam skiper pokazuje sve sustave jedrilice i strpljivo otklanja nejasno?e. Dopunjavamo još rezerve vode. Uzbu?enje raste kada odlu?ujemo krenuti. Iako i Jordi i ja jedrimo te imamo iskustva sa raznih jedrenja sa društvom i godinama gutamo morsku literaturu, prvi put sami preuzimamo odgovornost za ovakav brod. Nadam se da smo uspješno sakrili tremu uo?i isplovljavanja. Odmah ispred marine zati?emo maestral. Nema ?ekanja, treba isprobati jedra. Križamo prema sjeverozapadu Ugljana po prili?no velikim valovima dok uzbu?enje raste. Kako stiže ve?er procjenjujemo da ne stignemo okrenut za puntu Ugljana te se vra?amo u jednu uvalicu nadomak Sutomiš?ice. Male brodice koje smo ranije vidjeli su digle sidro i otišle, i ostavile nam gotovo pustu uvalu. Provjeravamo dubinu i bacamo sidro. U sklopu ve?ernjeg kupanja provjeravamo dno, prognoza kaže da ?e biti mirna no?. Adrenalin koji nas je nosio satima zbog po?etka avanture postepeno nestaje i ustupa mjesto potpunom relaksiranju. Pripremamo jednostavnu ve?eru, pri?amo uz vino u kokpitu pod zvijezdama do kasno u no?.
Sljede?e jutro, zrake ve? visokog sunca bude nas kroz fineštrine. Netaknuto, toplo, modrozeleno more ?eka samo na nas. Jutarnji skok s broda je osloba?aju?e duhovno iskustvo. Nakon kupanja i doru?ka kre?emo motorirati dalje na sjever. Kada se je pojavio maestral otvaramo jedra, iako je stvarno slabo puhalo. Prolazimo izme?u Sestrunja i Molata prema uvali Pantera na Dugom otoku. Prostrana, plitka uvala podsje?a na neki tropski atol. Hvatamo bovu u sjeveroisto?nom dijelu uvale. Nakon kupanja odlazimo na kopno posjetit svjetionik i mjesto Veli Rat. Uživamo u šetnji, slikamo ali zbilja je vru?e. Do mjesta smo ve? poprili?no dehidrirali. Sva sre?a u mjestu još radi du?an iako je nedjelja tako da kupujemo puno osvježavaju?eg pi?a. Kako nam se je šetnjom otvorio apetit, ve?eramo u pizzeriji. Dok smo mi pojeli i popili uhvatio nas je mrak. A put do naše brodice i nije baš osvjetljen. Po afaltu još nekako ide, ali na kraju smo se probijali kroz šumu, tapkali po plaži traže?i naš gumenjak i dešifrirali obrise jedrilica bez upaljenih sidrenih svjetala (jedna od njih je naša). Ipak smo uspješno pronašli našu Punticu i nakon svega se dobro nasmijali našem malom, no?nom, gurmanskom izletu.

[Senco]

Ujutro se budimo i ponavljamo ritual kupanja i doru?ka. Fritaja s kapulom i sirom je bio moj uobi?ajeni specijalitet. Nutella, sir i povr?e, kakao, kava..ponekad bi prije polaska pripremili i ru?ak. Odvezujemo se i kre?emo. Na izlasku iz prostrane uvale prestiže nas Njema?ki trimaran. Vjetar je lagan, pa ?ak ni on nije jako brz, ali fotografiramo ga i komentiramo njegove performanse, prednosti i mane. Plovimo prema jugu, malo prema otoku Zverincu, pa se vra?amo nazad prema Dugom otoku. Tad ugledamo zanimljivu rupu u planini. Prema knjizi to je skrovište za njema?ke podmornice iz 2. svjetskog rata. Oprezno prilazimo bliže. Jedrilica koja je bila usidrena neposredno ispred diže sidro. Procjenjujemo da je znatno ve?a od nas, pa kad može ona tamo, možemo i mi. Kada se je udaljila spuštamo sidro ispred ulaza u morski tunel, provjeravamo ako drži i spuštamo gumenjak. Neki plivaju?i, neki veslaju?i stižemo do impresivne rupe. Nevjerojatno da su tu nekad ulazile podmornice, kao u nekom filmu o Jamesu Bondu! Malo plivamo unutra, malo še?emo po stazama uz rub te se slikamo.

[Senco]

Nakon kratkog vremena dižemo sidro i kre?emo dalje na jug, šaramo malo po moru, hvataju?i malo vjetar, malo oto?ne pejsaže. Provjeravamo poneku uvalicu. Ru?amo u plovidbi. Kako izmi?e dan promatramo na karti i u peljaru gdje bi bilo zgodno preno?iti. Otok Rava sa svojom razvedenom obalom ?ini se kao stvorenim za to. Tik prije sumraka stižemo do odredišta i ulazimo u prvu valu, Mala Rava. Mjesta ima i nema, mi smo neiskusni, nama je gužva, okolišamo..jedna talijanska jedrilica prili?no brzo ulazi u uvalu sa lovcem na bove na provi i pikiraju bovu koju smo odabrali..tada požurimo i u zadnji tren ih uvjeravamo da ?e se oni ipak stisnut na jednu drugu bovu. Tek kad adrenalin i dojmovi dana popuštaju, uz posljednje zrake sunca postajemo svjesni u kakav smo raj pristali. Malo mjestašce sa šarenim ku?icama, noni? šmirgla stari leut na obali, djeca se igraju u pli?aku, par ljudi ?akula..prigušena buka društva iz konobe...milina. Neko od nas ostaje na brodu pripremit ve?eru, neko se kupa, neko še?e rivom. Kao i svaku ve?er uz laganu ve?eru iz vino prepri?avamo dan. Ujutro malo razgledavamo mjesto, malo pri?amo s mještanima, idemo na kavu u konobu.. 


Sljede?e jutro plovimo dalje na jug prema Saliju gdje smo planirali dopunit namirnice i vodu. Po obi?aju malo šaramo po moru, što na jedra što na motor. „Eno ih tamo!“ Ugledali smo par delfina. Rekli su nam da je to uobi?ajeno, ali nikad se ne zna, nismo htjeli da baš nas zaobi?u, plovimo malo prema njima, ali oni idu svojim putem, što ?emo im mi. Drago nam je da su nas po?astili s par skokova.
Ispred Salija gužva, nekoliko jedrilica, još nekoliko motornjaka, veliki cruiser, turisti se ?amcima prebacuju na kopno. Iako smo se ve? priviknuli na naš brod i stekli odre?eno samopouzdanje, pristajanje u lu?icu punu života ipak nam nije rutina. Na obali mornari nas zovu i pokazuju nam mjesto kamo da stanemo. Pomalo pristajemo, bacamo konope, hvatamo muringe i uspješno se vezujemo. Dobri smo, zadovoljni smo svojom vještinom. Kažemo da ?emo ostat koji sat, napunit vodu i hranu. Kažu nam da nema problema, moramo platit samo vodu, ljubazno je lu?ko osoblje.
Sali je mjesto koje bi tako?er zaslužilo duži boravak. Malo a užurbano mjesto, puno nauti?ara, kao neka oaza civilizacije usred mora. Zanimljivi kafi?i, jedrili?arski klub, turisti?ka agencija, i sigurno štošta što nismo otkrili za par sat. U marketu kupujemo stvari, ližemo sladoled, punimo mobitel. I još nešto važno: kupujemo ulaznicu za nacionalni park Kornati.

Kako smo planirali, idemo dalje na jug. Sljede?a stanica nam je duboka uvala Telaš?ica koja je park prirode te koja je nekad bila sastavni dio nacionalnog parka Kornati a sada je zasebni park prirode. Nakon kratke plovidbe oprezno prolazimo kroz tjesnac izme?u Dugog otoka i oto?i?a Katina, što predstavlja ulaz u nacionalni park. Ovdje je promet relativno velik, ipak mnogi nauti?ari svra?aju u uvalu u ovo doba godine. Do ve?eri jedrimo prostranom uvalom i razgledavamo mnoga sidrišta s bovama. Na kraju se odlu?ujemo za jednu bovu relativno blizu restoranu. Iako smo ?uli da generator stvara buku, ne želimo no?u hvatat bove, pa ostajemo ovdje. Oko nas je puno brodova, raznih oblika i dimenzija. Jedan gumenjak mi se ?ini dvostruko ve?im od naše jedrilice. Ujutro kroz san kroz prozor?i? vidim brod koji prolazi blizu nas. Njegovi sidreni lanci zve?e i paraju tišinu. Posada razvla?i cijevi do kopna. To je vodonosac. Ovaj za mene novi prizor, oto?anima je ljeti uobi?ajena pojava i od životne važnosti. Nastavljam spavati. Dižemo se kasno i lijeno idemo na kopno, tražimo slano jezero i klifove. Sunce je ve? visoko i vru?e je za krepat. Nakon nekog vremena saznajemo da smo prošli u krivom smjeru. Sram me je malo, nemojte nikome re?i. Na obalu pristaju brojni turisti?ki brodovi i more turista se kre?e puteljkom, zacijelo prema slanom jezeru. Gužva malo kvari ljepotu, ali tko nam je kriv što smo dugo spavali. Pridružujemo se koloni i dolazimo do Slanog jezera. Interesantno je, neki se i kupaju. Nama na toj žegi u toj gužvi nije privla?no. Malo se družimo i slikamo sa simpati?nim magarcima koji stoji?ki podnose more turista. Nadamo se da su ve? navikli biti zaposleni u HTZ. Še?emo do visokih klifova, slikamo se. Evo savjet, ako ste stigli sino?, razgledajte uvalu prije nego stignu turisti?ki brodovi.

Nakon ru?ka kre?emo prema Kornatskom arhipelagu. Impresivni svjetionik nas pozdravlja sa oto?i?a Vela sestrica i civilizaciju kakvu poznajemo ostavljamo za krmom. Ako je u Telaš?ici bila gužva, ovdje svega par jedrilica na obzoru. 
Za lagane plovidbe prema jugu promatramo ?udnovate oblike oto?i?a. Gledamo na karti i raspravljamo koji je koji. Teško je re?i jesu li zanimljiviji na karti, svojim oblicima iz pti?je perspektive, ili uživo. Na nekima se vidi slojevita struktura, neki podsje?aju na ?udovišta a neki na izraze lica. Uglavnom su goli, bez vegetacije sa stijenama kao odsje?enim prema južnoj strani.


Vlada opuštaju?i mir koji s vremena na vrijeme prekine kakva jahta ili turisti?ki brodi?. Prema kraju dana odabiremo mjesto gdje ?emo preno?iti. Odabir pada na uvalu Vrulje. Tu ve? ima dosta plovila, ali ve? smo se ispraksirali pa spretno spuštamo sidro ispred zgrade djelatnika nacionalnog parka, kažu nam da nema problema da možemo tamo ostati. Gledamo ostale brodove oko nas: nekoliko jedrilica, nekoliko motornjaka, jedna flota chater jedrilica koje su masovno vezane na jednu bovu i me?usobno. To nam se ne ?ini baš školski primjer sigurnog veza, ali vrijeme je mirno pa ne bi trebalo bit problema. Najinteresantnija je jedna mala zelena ?eli?na jedrilica, prili?no uska i kockasta, vjerojatno samogradnja. Francuska zastava i generator na vjetar stvaraju nam sliku svjetskog putnika koji je zacijelo vidio mnoga mora. Smatra se da je upravo Francuska koljevka oceanskih avanturista, sama?kih jedrili?ara. Skiperov lik je u skladu sa plovilom: brada od nekoliko mjeseci, lulu nismo primijetili ali smo sigurni da ju ima.
Mjesto Vrulje je vrlo interesantno, još jedna oaza civilizacije okružena morskim bespu?ima. Natpis Market zove nas s krova jedne od ku?ica. Nema velikih zgrada, neke su nadogra?ene, ali sve ima korjene u tradicionalnim, skromnim, karakteristi?nim Kurnatarskim nastambama. Mala riva i par uli?ica su uglavnom nebetonirani. Žamor se ?uje s terasa par restorana koji bar u ovo doba godine doprinose natprosje?noj živosti. Odlu?ujemo prošetati i u Marketu kupit neke sitnice, više radi doživljaja nego potrebe. Ipak u eri šoping centara i supermarketa, market u Vruljama je nešto posebno. Pred ku?om majka i k?erka prodaju autohtone proizvode. Zadržavamo se s njima u razgovoru. Pri?aju nam o turistima, o Kornatskom oto?ju i njihovoj povijesti. Penjemo se do brežuljka povrh Vrulja. Iako je ve? sumrak, slikamo pejsaž. Razvedeni arhipelag, živopisno mjestašce u uvali pod nama, jedrilice, boje sutona..šteta što se na fotografiji ne može uhvatiti mirise. Uz pomo? mjese?ine i ?eone svjetiljke vra?amo se u mjesto kamenitom stazom.

Sutradan nastavljamo lutanje izme?u oto?i?a. Kre?emo ranije jer nas o?ekuje jedna duža dionica. Kasnije se diže maestral pa jedrimo s vjetrom u krmu. Kada je stiglo vrijeme ru?ka tražimo neko pogodno mjesto za sidrenje. Odlu?ujemo se za uvalu sa zapadne strane oto?i?a Ravni Žakan. Izme?u nekoliko jedrilica, upada nam u o?i jedna naro?ito elegantna. Zacijelo ima 20ak metara. Malo sanjamo kako bi bilo ploviti sa tako ne?im. Vezujemo se za bovu. Osoblje iz restorana u uvali stiže do nas. Kažemo im da ?emo samo ru?ati na brodu te da idemo dalje pa nam ne napla?uju. Sa druge strane otoka se vidi nekoliko jarbola jer je i s druge strane punte uvala s restoranom. U ovo doba godine, tko si može priuštiti, u ovom bespu?u može zaista isprobat mnogo ugostiteljskih objekata. Idemo dalje dok vjetar poja?ava. Prolazimo izme?u Kornata i Vele smokvice i kre?emo u orcu prema Žutu. Naginjemo se, pratimo brzinomjer, u nekoliko navrata postižemo vlastiti brzinski rekord. Regatieri bi se možda smijali da kažem koliko smo „jurili“, ali nama, skromnim turistima, to je vio dovoljan razlog za veselje i uzbu?enje. U jednom trenutku Jordi naglo skre?e s kursa. Primijetio je da broj na dubinomjeru drasti?no pada. Dubina se brzo normalizira, gledamo kartu, peljar, mapu na mobitelu…nigdje ništa..može li biti pogreška dubinomjera? Nastavljamo dalje „jurnjavu“ u orcu. Primje?ujemo buku iz kabine, pretražujemo. Kao da dolazi odozdo. Jesu li to neke vibracije od strujanja vode? Nakon nekoliko nelagodnih minuta pronalazimo izvor: ovako nagnuti s gotovo praznim spremnikom, pumpa za vodu vu?e zrak. Isklju?ujemo pumpu i malo se opuštamo, dobro da nije ništa ozbiljno. Vjetar popušta, ali ne žalimo jer smo ve? pomalo umorni od sunca, i uzbu?enja. Tražimo na karti gdje bi mogli provesti sljede?u no?. Odabiremo prostranu uvalu Hilja?a koja bi prema peljaru trebala biti zašti?ena od gotovo svih vjetrova te nuditi sigurno dno za sidrenje. Iako je još dosta rano uvala je poprili?no popunjena. Bacamo sidro na sigurnoj udaljenosti od ostalih plovila. Pregledavamo s maskom kako stoji sidro. Nije baš dobro, dno je na ovom dijelu kamenito, uglavnom glatko osim što tu i tamo ima neka grota, ko stvorena za uglavljivanje sidra. Pregledavam malo sidra ostalih plovila. Ako ovdje nešto zapuše bit ?e panike, sidra samo leže na ravnoj kamenoj plohi. Sva sre?a da prognoza za no? kaže, kao uostalom za ?itav tjedan, bez daška vjetra. Ali ne da nam se sad selit i tražit bolju uvalu, što bi se mi pravili pametniji od svih ostalih skipera u uvali, ostajemo ovdje, ali na oprezu. Nakon kupanja, dok pada mrak, pripremamo ve?eru. Kao i svaku ve?er prepri?avamo dan, malo planiramo sutrašnji dan, šalimo se, gledamo zvijezde..opet nekakav zvuk iz kabine…kao nekakvo lagano pucketanje.. Pa zar nije bilo dosta uzbu?enja danas? Dižemo podnice, pipamo motor, gledamo ispod jastuka, svuda je! Sve izgleda uredu, ali ?uje se! Jel to nekakva ozmoza, toplinske dilatacije ili što? Bacamo razli?ite teorije, ali nije nam nimalo smiješno. Spuštamo gumenjak da pogledamo trup izvana. Na dnu gumenjaka isto. Pod svjetlom baterijske svjetiljke u moru život, planktoni, krijesnice i..šta ja znam? Uzimam kantu i grabim vodu pod svjetlom. Imam ga! Uhvatio sam „?udovište“! Dižem ga na palubu i ?ini se da smo otkrili izvor zvuka. Nekakav crvi? velikom brzinom kruži kantom i zabija se u stjenku. U moru ih je zacijelo na tisu?e. Sada kada je otkriven misterij, strah prepušta mjesto smijehu i razdraganosti. Dugo se smijemo raznim teorijama, i konstatiramo kako nam se ipak brod ne?e rastopit preko no?i, a vjerojatno ga ni crvi?i ne?e pojest!
Ujutro nas budi ?udan metalni zvuk. Što je sad? Zar tako zvu?i kad sidro ore? Krmeljavih o?iju izlazim na palubu gdje mi se pridružuje Jordi. Ništa ozbiljno, malo smo se pomaknuli zbog jutarnjeg povjetarca. Ipak, vrlo brzo odlu?ujemo da je u ovoj uvali bilo dosta uzbu?enja te da idemo odmah dalje. Ska?em u vodu, navodim Jordija da nam negdje ne zapne sidro. Tiho isplovljavamo dok ostali još spavaju. Lagano plovimo prema sljede?oj uvali. Vežemo se na bovu ispred konobe u uvali Strunac. Doru?kujemo, malo se kupamo, odlazimo na kopno na kavu, malo še?emo. Idemo dalje, ve?eras planiramo uplovit u mati?nu marinu, put nije kratak, a treba napunit gorivo i vodu. Lagano plovimo na jedra prema sjeveru izme?u malih nenaseljenih oto?i?a. Okre?emo oko oto?i?a Sit gdje planiramo posljednje kupanje. Kanta nam pada u vodu, što pokušavamo iskoristiti za vježbu skupljanja ?ovjek u moru. Okre?emo brod i plovimo prema kanti koja se jedva drži na površini. Mezzomarinero nam je prekratak, falili smo. Drugi pokušaj, opet bezuspješno. Na kraju Jordi ska?e u vodu. Palimo motor i skupljamo ?ovjeka s kantom iz mora, pritom paze?i da je motor u leru dok je Jordi oko krme. Sidrimo u obližnjoj uvali Pahaljica. Kupamo se, ronimo, ru?amo. Žao nam je što moramo doma.
Plovimo na sjever do obale otoka Pašmana. Pokušavamo jedriti ali nema vjetra. Polako stižemo do kanala  Ždrelac. Brodice sa svih strana konvergiraju ovamo, pa podižemo razinu pažnje. Ovdje se vidi da smo bliži kopnu, nekako je užurbanije, nema onog Kornatskog mira. Polako se uvrštavamo u kolonu i lagano ulazimo u kanal. Približavamo se mostu. Iako su nam u marini rekli da nemamo problema te su ispred nas prošle i nešto ve?e jedrilice, nije nam svejedno. Gledamo vrh jarbola, teško je procijenit, ?ini se da prolazi tik ispod mosta. Dobro je, prošli smo!
Sa druge strane, u Zadarskom kanalu zati?emo snažan vjetar. Odmah otvaramo jedra i kre?emo orcat prema našem odredištu. Svi smo se izredali na kormilu. Kako se bliži kraj dana, vjetar posustaje. Trebamo napunit gorivo u mjestu Preko. Kako bi moglo biti gužve jer sutra ujutro svi moraju predat plovila s punim spremnicima, palimo motore i požurujemo se. Na pumpi nekoliko jedrilica, motornjaka i ribarica ?eka. Stajemo u red. Sa svih strana pristižu plovila, treba pažljivo manevrirat. Po boku nam je jedna velika jedrilica. Ne zavidim njihovom skiperu. Dok on pokušava mirno manevrirati, na provi je pravi party: brojna mlada posada, glasna glazba, pi?e i ples! Iskusni djelatnici pumpe vješto prihva?aju brodove i tankanje brzo ide bez problema. Ugodno smo iznena?eni troškom za gorivo, pa se nagra?ujemo sladoledom s pumpe. Najavljujemo svoj dolazak u marinu. Šteta što je putovanje na kraju, ali uspomena ?e nas grijati cijelu zimu. Do sljede?eg ljeta i, tko zna, možda neke nove rute.

[vragec32]

Lijepo!   

[narog]

Svaka ?ast na izletu, a i na lijepom pisanju!

[sailor]

nice 
posebno mi je drago što ti se svi?a velarska pizza
i kaže se prema salima, ispred sali...

u kojoj knjizi piše da je ona buža njema?ka? koliko se sje?am, jna ih je kopala, 3 komada, 70tih... dvije su kod dragova

[Eventum]

Nice!

[Senco]

Hvala na pohvalama i ispravcima

Evo ruta koju smo obišli:

[jazavac]