Škola jedrenja za neznalice > Osnovne tehnike plovidbe

Orijentacija i navigacija na moru

(1/3) > >>

Mala od portala:
Na sugestiju nekolicine forumaša, otvaram temu o orijentaciji i navigaciji na moru uz pomoć karata, busole, kutomjera, trokuta, šestara i sekstanta. Za sve one koji znaju da se još jednom prisjete (u ova moderna vremena GPS-a i automatskih pilota  :icon_biggrin: ), a za one koji ne znaju i nemaju iskustva da nešto pametnoga nauče  :read2:.

Kako ploviti, a ne izgubiti se, kako izračunati pravi smjer kretanja pa stvarno stići, primjerice, na Vis, umjesto da se začudite što ste se našli na Lastovu    :icon_scratch:    :BangHead:     i slične nedoumice. Svako iskustvo i svaki savjet su dobrodošli.

sailor 2844:
Evo da poguram temu.
Sekstantom se nikad (u 35 god. amaterske plovidbe) nisam naučio pošteno služit, ali smatram da je (barem danju) snalaženje u okolnim vidljivim orjentirima i nešto što bih nazvao "3D osjećaj prostora" - uključivo i "projiciranje" toga iz glave na kartu - najvažnija sposobnost za nekoga tko hoće ploviti. Doživio sam susrete na moru s potpunim neznalicama (stranci, naravno - jedan mi je između Zečeva i Senjskih vrata pred nadolazećom buretinom dovikivao na njemaćkom "Koji je ovo otok?!", pokazujući na Krk). To nije avanturizam nego ludost, jasno. U svakom trenutku treba 100% znati gdje smo, koji je to otočić pred nama itd. Pogriješiti u identifikaciji (već s 5 milja) što je Lukovnjak a što Grbavac u prilazu Primoštenu iz smjera Kaprija, može značiti da nas posve iznenadi greben Grbavac jer ćemo ga ugledati u zadnji čas. Na primjer.
A to snalaženje u prostoru... to je možda neki dar kojega netko ima, netko ne. Neki se ko pješaci odmah izgube u nepoznatom gradu, neki uživaju lunjati nepoznatim ulicama i uvijek nađu izlaz iz labirinta i bez mape. Da li to znači da oni prvi ne bi smjeli ploviti?
Konačno dvije riječi o GPS-u. Otkad imam ploter (a naslijedio sam ga s kupljenim polovnim brodom) ne služim se  njime previše. Za naš Jadran (uzobalni) ne trebaju mi waypointi itd. No u jednoj stvari je izvanredan: upravo u onom Visu ili Lastovu, spomenutima u uvodnom postu. Po sumaglici krenuti sa žirja za Komižu može značiti da se Vis niti ne vidi. E tu ja, umjesto karte i trokuta i buljenja u kompas (kao nekad), naciljam otprilike, pa na ploteru gledam kamo pucam (u postavkama treba produljiti maksimalno koliko će unaprijed crtati liniju kursa). Pa, ispravim, uračunam odokativno kurenat i vjetar, pa stisnem autopilot; pa nakon nekog vremena provjerim, popravim; itd.

Seriola Dumerili:
Imam gliser i svaki milja "viska" znaci manje goriva u rezervoaru. Zato intenzivno koristim GPS ploter radi kraceg puta pa i na kracim relacijama. Bez obzira na nespretnost, najvise volim velike nauticke karte makar se vozeci brzi brod sve jako brzo desava i treba pazljivo pripremiti rutu.  Sekstant imam doma za ukras na vitrini, bio mi je nekad davno interesantan ali nisam savladao sluzenje takvim instrumentom.

estan:
Puno toga što je Sailor napisao stoji u potpunosti. Meni je dugo izgledalo jako čudno kako se ljudi uopće izgube na Jadranu tako da se ne mogu izvući u neki kurs gdje će sigurno doći do neke poznate točke. Međutim, promatrajući kvizove na našoj televiziji, gdje ljudi ne znaju odgovoriti na pitanja tipa, iz kojeg se grada s ponistre ne vidi Šolta, koja dva otoka dijele Splitka vrata ili, koja dva otoka spaja trajektna pruga Valbiska-Merag, stvari mi postanu jasnije. Ja sam se kao klinjo strašno čudio, kad bi netko na trajektu pokazao prema Braču i pitao koji je ono otok? Ja bih pomislio da e zaje..je. Međutim, poslije sam shvatio da ima ljudi koji nemaju pojma o zemljopisu, a orijentacija u zemljopisnom prostoru,  uključujući akvatorij im je špansko selo. Zato je takvima potreban ploter i na Jadranu. To sam morao shvatiti, iako mi je dugo bilo čudno šta će ta sprava za oceane skoro kao obavezna oprema na većini, naročito čarterskih plovila na našem moru. A, još nešto sam uspio s vremenom shvatiti, a to je, da postoje ljudi koji vole more i prirodu, a spadaju u kategoriju onih koji se izgube od kuće do butige i nemaju kartu u glavi. Stoga, ni navigacija nije jednaka za sve ljude (svakako svi imaju pravo ploviti i uživati u plovidbi). Za nekoga je u magli dovoljno da prstom potegne po ruži vjetrova i drži neki kurs dok ne dođe u poziciju da vidi neki komad kopna i odmah zna o čemu se radi. Drugi, mora navigaciju voditi znatno preciznije, uzimajući u obzir i sitne varijacije. Kurs, izveden na pravilan način pomoću trokuta je već precizniji od metode prstom i dovesti će vas sigurno bliže ili točno k cilju nego je metoda prsta (mada se meni puno puta pokazala začuđujuće točna), a navigacija putem elektronike bar bi trebala biti sasvim precizna (ne znam, jer je nikad ne koristim, čak i kad sam na plovilu koje je ima, jer volim gledati more i otoke, a ne buljiti u ekran, ali, ako niste sigurni gdje ste, ili kao Seriola želite uštediti koju litru goriva, ne ustručavajte se koristiti ekranom). Sa sekstantom bih volio naučiti raditi, ne zato što mi je to nužno potrebno, već zato što mi je to izazov i smatram to nečim lijepim i zanimljivim.

Leo:
evo malo OT ali mi je izgledalo primjereno navigaciji  :blob1:

Navigation

[0] Message Index

[#] Next page

Go to full version