Ribarenje na teškome moru

[Maestral]

Kad imaju more u venama (stoliječima je tako), onda nikakvo more nije prepreka za svakodnevni rad - ribarenje. Samo im se možemo diviti. Gledao sam to more izbliza u Bretagni, kad danima puše onda je zaista kao u kotlu. Valove je bacalo preko zidina Saint Maloa, svijetionici su bili svakim udarom vala skoro cijeli u moru, a opet su neki isplovljavali i lovili! Svaka im čast, i njihovom znanju, vještini i hrabrosti. Toga u nas nema. Naši su ribari ko razmažene dame (ne svi ali većina) - pa bi, pa nebi, evo puše jugo, danas je prejaka bura, evo, dolazi kiša ....

[Damir s]

Ovo je snimljeno na samom ulazu u Biskajski zaljev a tamo stvarno skoro  nikada lijepoga vremena. A u Saint Malo tamo je plima oseka 7m pa jos moras misliti kada se vracas da stignes za vrijeme plime jer inace ne mozes uci u porat. Svi ribari su obavezni predti ribu u otkupnu stanicu gdje se bidira i tko da najvise taj uzima tu ribu za koju se je nadmetao. A jos sjevernije je tri puta gore jer je jos hladnije i more gore tako da u ovakvim ribaricama nemaju sanse prezivjeti. Nasi ribari su ko turisti za ove.

[more]

Taj kruh ima sve više kora.

[Strici]

Sve ima i svoje razloge i objašnjenja. Oni tamo imaju takvo more, klimu, navike i potrebe, radišnost, volju i td.
Tamo je onako, ovdje je ovako.
Ali tu su ipak drugi meteo i geografski uvjeti, vjerojatno i potrebe. Pa i zato.
Mene jedino čudi jer sam po teškom moru na cijelom Jadranu (bio ne svojom voljom) redovito susretao Talijanske ribare, kako potežu mreže, a našeg nijednog. To odavno, danas ne znam, ali sumnjam da je drukčije.
Naravno da su imali mnogo moćnije brodove i opremu, ali ako su baš morali, neka im. 
Vjerujem da naši ribari ipak imaju ugodniji život nego lakomi Talijanci , a da je po meni, sve bi ih prekvalificirao, pa neka goje ribu, bit će im lagodniji život, a more će se oporaviti.
Mi moramo samo prestati misliti da je sve naše bolje i ljepše nego svih ostalih na svijetu, tako i mi, naročito i naša riba, sposobnosti, naše more i td.
Pa ako i netko u to vjeruje, ali i ako je istina, biti skroman i ne se hvaliti. To ostaviti onom drugom; ako se to može dokazanopokazati, pa neka nas drugi hvale. Samohvala smrdi do neba; tako nekako se je prije govorilo

[Damir s]