Evo ljudi, tamo na drugom forumu več ližu prste, a ovdje nisam ni stavio. Pa da stignete još za kasnu desertu:
Kremšnite ala Franc & Josip oriđinale, dela se naturalno je vrhunski recept, siguran, jer se nemože napraviti krivo, perfektan i ukusan, često od znalaca provjeren, carska poslastica. Ja sam prekapao po prašnjavim arhivima carskog dvorca "Am Hoff" našao ga preveo, probao i evo ga. Mjere su pomalo neobične, ali su tada težine bile u Quint-ama, a jedna Quinta je 3,65grama, pa zato. Nemaju imena, a ja sam ime podario Franc&Josip, a kasnije čete doznati zašto.
Sastojci
1,5 lisnato tijesto
6 jaja
30 dag cukra
3 vanili cukra
22,5 dag oštrog brašna
1,3 l mlijeka
1,3 korice limuna
slatko vrhnje po želji
Priprema
Miksaj žumanjke sa 22,5 dag cukra i vanili cukar, dodaj 3 dcl mlijeka, pa brašno pomalo .
1,2 mlijeka zakuhat, kad zakipi dodati 1. smjesu, još malo prokuhati.
Isući snijeg od 6 bjelanjka i dodati mu 7,5 dag cukra.
U kuhanu prvu smjesu lagano umiješati snijeg.
Lisnato naravno ispeći obje kore na preokrenutom limu, jednu koru izrezati i ona će biti gornja, a donja nek ostane cijela.
Proliti kremu na donju koru, preliti po želji tučenim slatkim vrhnjem i gore složiti izrezano lisnato i posipati štaub cukrom. Ohladiti je i uživati.
Nikakvi želeji, zgušnjaci,pudingi i slično ne idu u recept, a okus je mraaaak. Prste za polizat, a posli se može lizat i štagod drugoga.
Ovi bezobrazni Imagečekovci obrisali lijepe slike, pa stavljam jednu zamjensku, dok ne pronađem bivše:
-------------
Pa kad neko proba napraviti nek napiše kako su mu se sviđale. Te slastice je i Ban Josip Jelačić jeo svaki četvrak na carskom dvoru sa Franjom privatno. Uzgred ovdje se šuška da je naš Ban Jelačić otac Francu Jozefu. Izgledaju ko jaje jajetu slični, ne samo po čeli, nego i po intelektu, jer carski otac kajzera Franca je ustvari bio polu......, nesmijem sve napisati, mogao bi dobiti izgon iz zemlje, ali italijanski bi nastavak točkicami bija ka "cretino". A naš Ban je u vrijeme stvaranja budučeg Kajzera Franje bio veoma naočiti dvorsli časnik, a carica, Sofija ga je jako cijenila. Ma ja van se ovdi uvik pokaran sa društvom, kad rasprem svoju teoretsku istinu.
Da, da nebi zaboravija. Car je uvik ruke brisa sa stolnjakon, i carica Sofija ga je zato jako karala.
A vidili su ga da kopa i po nosu.
Da pripomenem, Sofija je njegova mama. Jer kad je on jeo kremšnite sa Banom, bio je još malo djete (Pa nije onda ni čudo da je kopao nos) , a Ban ga je često vodao u šetnju. No neče, čaća mu bio.
Ban se dugo nije oženio. Franjo koji je jako rano postao carem, ga je ustvari i natjerao da se ženi.
Car je bio svjesan, ko mu je čaća, tako da je sprečavao svaki pokušaj da se dozna istina; primjerice, upad tajne policije i sakupljanje svih podataka koje je pokoji službenik mogao imati (kad je išao u penziju, ili umro).
A na kremšnite je kasnije, čaću zvao uvjek kad je stigao.
