Škola jedrenja za neznalice > Ponašanje u neverama

Nevera i kako je preživjeti

(1/46) > >>

Mala od portala:


Ovo je sasvim sigurno zahvalna tema za sve moreplovce. Željno čekamo vaša iskustva u neverama. Kako su izgledale prve nevere koje ste prošli? Kakve ste sve opasne situacije proživjeli i preživjeli? Što pomaže u takvim situacijama i kako se ponašati u nevremenu? Par mudrih i korisnih savjeta neiskusnima – kako zadržati prisebnost u rizičnim situacijama?

Sjetila sam se našeg “vatrenog krštenja” – žestokog sjeverozapadnjaka koji nas je zatekao u uvali Brgulje na Molatu. Na svu sreću bili smo spremni, brod dobro privezan na bovi, a mi kao miševi zatvoreni u kabini, samo su nam nosevi virili vani kroz ulaz od kabine. Mogli smo se samo moliti svetome Niki kad je udarilo….. Nia poskakuje i divlja, sve se trese, konopi cvile i vrište, vani se nebo spustilo na zemlju, zasivilo, zacrnilo, vjetar urla kroz pripone od jarbola….ajme majko.

Muž je odnekud izvadio bocu Šibenske travarice  koju smo kupili još u Vodnjanu, natočio svakome po bićerin… samo smo se pogledali i strusili rakiju bez riječi. Tad je travarica dobila i ime – Majka hrabrost. Od tada pa sve do danas boca Šibenske travarice nam je obavezni suputnik na brodu   anim64. 

Strici:
Sigurne će se mnogi javiti po ovoj temi, samo dok pročitaju. Meni nekako se prsti razigrali, pa prije nego se ukoče, samo par riječi. Doživio sam ih puno, na raznim brodovima. One u kolovozu gore na Jadranu, Mali Lošinj i ali i svugdje drugdje, one se mogu gotovo predosjetiti. Atmosfera je puna nekog naboja, Feritna antena na vrhu jarbola, kad ju dolje na palubi odšarafiš i onim srednjim pipcem malo draškaš po jarbolu, čak znadu skakati i iskre. Brod na sidru kratko prije nego grune se od lagano nastalog vjetra okrene krmom u smjeru odakle će opaliti, obično u zapad. Vrlo nezgodno, jer bi moglo i okrenuti zakopano sidro, a dali će se zakopati kad grune sa zapada je upitno. Ja sam na svojim brodicama uvijek nastojao da iz zapada otprilike budem zaštićen, nisam ni dobrom sidru vjerovao i odterećivao ga motorom vožnjom naprijed, po potrebi naravno.
Sa većim brodom bih najradije isplovio, i riješio tih najviše pola sata na "sigurnom", vožnjom motorom u vjetar, na užasavanje supruge koja je pokoji puta bila sa mnom. Sigurno da mi nije bilo svejedno, ali nisam jednostavno stigao se bojati, ili misliti na strah. Ali zato kad bi me nevera uhvatila u nekoj uskoj uvalici na sidru naravno, a okolo drugi brodovi. Uvijek sam tada žalio zašto nemam električno sidreno vitlo, a kad mi je uspjelo diči sidro na ruke i "sidrenu pumpu", opet sam zaboravio elektriku.
Osim u marinama, nevere sam proveo iza kormilarskog točka na otvorenom, a jednom mi je komad leda rasjekao dobrano usnu. Tako to ja malo nabrzinu, prije spavanja. Bit će nadam se puno raznih priča. :callme:



Tu idilu je po noći prekinula nevera, ali ne bilo koja. Kolovoz 1986 uvala Rasotica.

A za noč sam se vezao otprilike ovako:

  Slika nije iz tog sremena

estan:
Ja, kad mi je vrijeme sumnjivo na neveru, uvijek nastojim pronaći dobro sidrište i brod usidriti i vezati kako bog zapovijeda. Nije mi žao potrošiti vrijeme na sve potrebne radnje. Što se tiče nevere vani na moru, najviše me strah groma (na sreću do sada me nikad nije pogodio). Inače pazim da je dočekam s pravom površinom jedara, i da po brodu bude sklonjeno sve šta na palubi i kokpitu nije potrebno. Jednom sam se, doduše ne po neveri, već jugu jačem nego sam mislio da će biti, prevario, i plovidbu nastavio s cijelom genovom i tendom na bumu iznad kokpita. Bilo je to tzv. bijelo jugo i sunce je zaista neugodno tuklo u naše glave, te sam, na radost ženskog dijela posade, a moju kasniju veliku žalost, tendu ostavio. Kad smo iz zaštite otoka Brača izišli na Brački kanal, tada je tenda počela divlje laprdati, konopi se jako zategli, a pojedini stupići ograde izvlačiti se iz svojih ležišta. Odmah sam krenuo u njezino skidanje, ali to nije bio lak posao. Neke sam konopčiće morao sjeći nožem, ali uz svu brzinu tenda, iako od vrlo kvalitenog materijala, se rasparala po dužini pa me je poslije popravak lijepo koštao. Sreća, to je bila jedina šteta, osim jedne modrice ispod oka, gdje me konopčić gadno opalio. Sva sreća da koga nije zdimio leteći stupić od ograde. Od tada, čim je malo sumnjivo, tenda odmah leti dolje, a i jedrenje s razapetom random i sasvim malo floka je ugodnije, nego natezanje škotine cijele genove na tako jakom vjetru. Inače, tendu sam većinom konopa usidrio za čvrste dijelove, a samo par konopčića za ogradu, ali snaga vjetra je sve to tako jako nategla, da su dva stupića ipak izišla iz ležišta kad se tenda počela kidati. Ovo je moglo ići i u dogodilo se baš meni, ali mislim da i ovdje pristaje.

Leo:
Zadarski kanal polovica lipnja !!, transfer broda iz zadarske marine u Sukošan
Okrenuli smo "orgullje" s jugom koje je pojačavalo toliko da smo jedva išli naprijed.
S prvim naznakama da će okrenut na neveru Drago se preventivno udaljio od obale,
Čim je zaškurilo na zapadu navukli smo kabanice i nakon minut je razvalila pulentada... slike teško da mogu opisati to kratko razdoblje u kojem je brod imao nagib kao da ima jedra i imao skoro 50% veću brzinu, srečom da nam je kišla došla iza leđa bubnjalo je po leđima kao da nas netko gađa kamenjem , koji sat kasnije na regati bilo je normalno lijepo ljetno vrijeme








jazavac:
Uh, zbilja izgleda opako na slikama. A kad tako izgleda na slici, u stvarnosti je još gore.
Imaš neko kužište ili navlaku za slikanje u mokrim uvijetima ili si išao na rizik da ti kiša  jilp8 fotić

Navigation

[0] Message Index

[#] Next page

Go to full version