Kliper

[estan]

Od kraja srednjeg vijeka do pred kraj osamnaestog stoljeća nije bilo većeg napredka u konstukciji brodskih tupova, a napredak u razvoju stansti i jedrilja bio je umjeren. U uvjetima trgovanja pod monopolskim povlasticama kakve su imale Istočnoindijske i Zapadnoindijske kompanije, brzina je bila u drugom planu u odnosu na nosivost, a i ratni brodovi su se konstruirali tako da ponesu što veći broj topova.  Prvi brzi (znatno brži od dotadašnjih) jedrenjaci konstruirani su u Americi. To su bili Brikovi i Škuneri s dva visoka i unatrag nakošena jarbola, vrlo vitkih trupova. Koristili su se prvo za šverc crnih robova iz afrike u svjeverno-američke kolinije, a u vrijeme Američkog rata za nezavistnost za probijanje britanske pomorske blokade. Nakon 1805 g. glavana uloga tih brzih brodova je opet šverc crnih robova, jer te godine, Velika Britanija je zabranila trgovinu crnim robljem i sprječavala ju je svojim ratnim brodovima ma kamo bila usmjerena.
Slijedeći korak u razvoju klipera (ali ne pravih klipera već poluklipera tipa brik, brigantin, bark, škuner) su tzv. opijumski kliperi u periodu od 1830-1856 g. Služili su za krujumčarenje opijuma u Kinu nakon što je Kineska vlada zabranila trgovinu opijumom pa do Opijumskog rata, kada su flote Europskih velesila prisilile kinu da odobri trgovinu narkoticima.
Pravi kliperi su jedino čajni kliperi. Potreba za njima nastaje onda kada su ukinute posvlastice engleskoj, nizozemskoj, francuskoj, danskoj, švedskoj i drugim Istočnoindijskim kompanijama te busines s čajem postao slobodna stvar. Prvo su tu ulogu igrali već spomenuti polu kliperi. Prvu ideju i nacrt pravog čajnog klipera izradio je 1840. godine John Griffits iz New Yorka. Po tom nacrtu 1845. izgrađen je prvi pravi kliper Rainbow. Prvih šest godina svi čajni kliperi bili su građeni u SAD, a onda su Englezi premjerili jednoga koji je bio kod njih na remontu i počeli raditi vlastite (industrijska špijunaža je i tada bila u modi). Među američkimgraditeljima klipera posebno se isticao Donald Mc Kay, a najpoznatiji američki kliperi bili su Flayng Claud, James Baines, Suprise i Gloory of the Seas. Najpoznatiji britanski su Cutty Sark i Thermopyale.
Kliperi su često vozili međusobne regate. 1866. kliperi Ariel i Taeping vozili su vrlo uzbudljivu regatu iz Kine u London. Utrka je trajala skoro četiri mjeseca, a brodovi su skoro stalno gledali jedan drugoga i na ušće Temze stigli zajedno. Mala razlika koja je nastala do cilja u Londonu bila je jedino zbog različite brzine remorkera koji su ih teglili. 1872, najbrži kliperi Cutty Sark i Thermophyale su također vozili zanimljivu regatu. Više su se puta sretali i prestizali, a onda je Cutty Sarku u Južnom Atlantiku puklo kormilo te je ragatu nastavio s improviziranim, ali izgubio je utrku.
Rekord između Foochowa i Londona drži kliper Sir Lancelot te iznosi 89 dana (prosječno se ta ruta vozila 109 dana) Najveće izmjerene brzine (ali tadašnjim ne baš previše preciznim brzinomjerima) iznose više od 21 čv tijekom dva sata, ali kao realnije možemo smatrati brzine izmjerene tijekom 24 sata te provjerene astronomskim mjerenjima pozicije. Ti prosjeci iznose često oko 18 čv.
Cutty Sark je potpuno obnovljen 2012. g.
Nakon 1975. g. pravi kliperi se više ne grade. Ponovno primat u brodogradnji prelazi na nosivost. Nakon otvaranja Suezkog kanala kliper se uza svu brzinu nisu više mogli natjecati s parabrodima koji su plovili kroz Cveno more što je za jedrenjake bilo nepovoljno zbog pretežito sjevernih vjetrova.  Dodatno usporenje predstavlja prelazak na željezni i čelični trup. Dvreni trup obložen bakrom ima puno manji otpor od željeznog bojenog trupa. Inače, kod nekih  klipera se primjenjivala kompozitna gradnja, tj. željezna rebra i drvena oplata obožena ispod mora bakrenim pločama.
Još nešto o tehnici jedrenja kliperima. Tu postupci koji se primjenjuju na običnim navama punokrižnjacima nisu prikladni, zapravo vode u havariju. Pri iznenadnom jakom udaru vjetra, kapetan obične nave bi naglo otpao od vjetra i tako povećao brzinu i smanjio sile u snasti. Kod klipera bi se dogodilo to da bi brod previše ubrzao i okrenu se bočno na vjetar, a zatim bi slijedio lom jarbolnih nastavaka i njihovo padanje zajedno s sljemenim, vršnim i nadvršnim jedrima. Tek tada bi se kliper ispravio, ali izgledi za brzi dolazak u London bili su izgubljeni. Umjesto toga, kapetan klipera izvodio je manevar naglog prihvaćanja iz vjetar, s tim da pri tome nije smjelo doći do dušenja gornjih jedara, jer bi rezultat bio isti kao već opisan kod naglog pojanja. Osim toga, što bi pala jedra, popadali bi i članovi posade koji su tada obavezno bili u snasti i brzo trimali jedra da se to ne dogodi. Ako bi se to dogodilo, tada bi se ti članovi posade hvatali za dijelove snasti i ostajali visiti na jedva koji metar iznad kuverte ili mora (ukratko zaguljen i opasan posao). Također, kapetani i posada jako su malo spavali za vrijeme tih regata, jer kliper je tako zahtjevan za jedrenje da ne dozvoljava puno odmora posadi. Ipak, svi su se maksimalno trudili jer su i kapeta i posada imali udio u dobiti od prodanog čaja pa ako su brži, čaj će se bolje prodati i oni će više zaraditi.

[pelig]

Pravi kliperi su jedino čajni kliperi.

S tim se ne bih baš složio. Pa svi ovi američki kliperi koje si nabrojao nisu bili čajni kliperi već su vršili trgovinu između istočne obale i Kalifornije.

Dodatno usporenje predstavlja prelazak na željezni i čelični trup. Dvreni trup obložen bakrom ima puno manji otpor od željeznog bojenog trupa.

Ovo mi je zanimljivo? Ima li osim antivegetativnih svojstava bakra još neki razlog? Koeficjent otpora ili što?

[estan]

Svi su vozili čaj iz kine dok im se nije otvorio novi zanimljiv posao nakon izbijanja zlatne groznice u Kaliforniji. Zatim su mnogi kliperi vršili i saobraćaj s Australijom itd. ali čajni kliper ostaje kao tip bez obzira što se koristio i za druge namjene. Ukratko, pravi kliper ima jedrilje punokrižnjaka, s tri jarbola, te pomoćnim križnim jedrima sa strane glavnih. Trup je izrazito vitak s glavnim jedrom dosta ispred sredine trupa. Polukliperi su uglavnom brikovi (snast slična pravom kliperu samo s dva jarbola), brigantini (na stražnjem jarbolu je veliko sošno jedro), barkovi (tri jarbola od kojih stražnji ima sošno jedro), škuneri (svi jarboli sa sošnim jedrima).
Što se svojstava bakra tiče, razlog je bio smanjenje otpora trupa, kako zbog spriječavanja hvatanja obraštaja tako i što glatki bakar ima manji otpor u moru nego piturano, bilo drvo, bilo željezo. Problem s bakrom je to da je skup i da ne ide skupa s željezom ispod mora, bar ne kao ploča iako se bakar koristio kao sastojak u premazima za željezne trupove (za aluminijske nikako).

[Strici]

Mislim da se treba diviti savršenstvu i umiječu jedrenja jedrenjacima, i prihvatiti uobičajeno mišljenje i pisanje o njima. Lijepo i sažeto napisano Estane
Kliperi su moja pojmovna opsesija jedrenjaka, pogotovo pramca, i u mojoj vlastitoj "pomorskoj terminologiji" je za pramac meni po oku,"kliperski pramac" način mog izražavanja. A dali su to bili brodovi za šverc ili čaj, je stvarno potpuno svejedno, meni je glavno da su to bili brodovi za u tadašnje vrijeme savršenstvo jedrenja, dobrim dijelom i krivi da sam se "preselio" na Jadran.

[more]

Gušt mi je to čitat! Hvala vam!

[Quarnery]

I danas švedski i ostali nordijski brodovi imaju vodenu linoju obloženz bakrenim pločama jer je za drvo jako opasno kad se na moru napravi tanka ledena kora.
led poreže brod na vodenoj liniji kao da je od papira i potonuće je sigurno. Znam za slučaj kad je vlasnik otišao na probnu vožnju ali bez bakrenog lima. Tamo je plovidba po ledu debljine od 1 do 2 cm sasvim normalna pojava. Brod je nakon par sati potonuo, nitko ga nije mogao spasiti.

[jazavac]

Cutty Sark je svakako najpoznatiji kliper,  ponajviše zahvaljujući tome što Englezi drže do svoje pomorske baštine malo više nego neke druge nacije. Međutim, ima jedan brod, koji je svojevremeno oborio rekord određene dionice na oceanu, i bio brži od razvikanog  Cutty Sarka. Neznam sad detalje ali ako uhvatim vremena malo ću to dokumentirati.Radi se o brodu Contessa Hilda po kojem sam nazvao svoju barku. To je jedan od posljednjih Lošinjskih jedrenjaka duge plovidbe, a sagrađen je u drugoj polovici 19. stoljeća u škotskoj, da bi ga kao rabljenog kupili Lošinjani. Rashodovan je negdje u prvom desetljeću 20. stoljeća, a za svog vijeka je oborio nekoliko rekorda, no nažalost nije toliko poznat kao gore rečeni jedrenjak, čemu smo si ponajviše sami krivi.

[estan]

Na žalost taj rekord ne bilježi ni Pomorska enciklopedija HAZU-a, a trebala bi. Ipak, to što neki brod drži rekord ne mora značiti da je brži od nekog drugog, već da je iamao bolji vjetar i bolje odjedrio neku dionicu, što bi danas rekli bolje taktizirao. Već sam napisao da su najbrži bili Cutty Sark i Thermophyale, a najbrži su bili u međusobnim regatavanjima klipera, znači u istim uvjetima plovidbe u određenom trenutku. Ipak, ova dva broda ne drže puno rekorda za određene relacije. Ja bih dodao to, da su bili najbrži među engleskim kliperima jer James Baines ima zabilježenu brzinu od preko 21 čv. tijekom dva sata, ali danas nitko ne prizna te rezultate jer da nisu tadašnji brzinomjeri bili pouzdani, a možda se baš i ne vjeruje mjeriteljima.

[pelig]

Svi su vozili čaj iz kine dok im se nije otvorio novi zanimljiv posao nakon izbijanja zlatne groznice u Kaliforniji. Zatim su mnogi kliperi vršili i saobraćaj s Australijom itd. ali čajni kliper ostaje kao tip bez obzira što se koristio i za druge namjene. ..

I tu si pomiješao vremenski redoslijed. Ukratko, kliperi su američki izum nastao zbog potreba brzog transporta u Kaliforniju. Prestankom potrebe za time, prestaje i potreba za kliperima u Americi, pa se preostali ili prodaju ili prebacuju na trgovinu čajem. I tek tada u igru ulaze Englezi sa svojim ekstremnim kliperima koje ti zoveš pravi kliperi. Prestankom i te konjukture, preostali se prebacuju na trgovinu s Australijom.

[pelig]

I danas švedski i ostali nordijski brodovi imaju vodenu linoju obloženz bakrenim pločama jer je za drvo jako opasno kad se na moru napravi tanka ledena kora.
led poreže brod na vodenoj liniji kao da je od papira i potonuće je sigurno. Znam za slučaj kad je vlasnik otišao na probnu vožnju ali bez bakrenog lima. Tamo je plovidba po ledu debljine od 1 do 2 cm sasvim normalna pojava. Brod je nakon par sati potonuo, nitko ga nije mogao spasiti.

Zanimljivo! Ali lako njima, kad nemaju Cigana. U stvari, sad kad ulazimo u EU, možda bi bilo dobro to prišapnuti našim sakupljačima sekundarnih sirovina!