Krava se može musti dok stvra mlijeko. Ako je premuzavaš, ond ju bole cice, a mlijeka malo ili ništa. Previše se shvačalo da je nautički turizam uvjek samo u porastu. I sa proizvodnnjom novih brodova, i sa gradnjom infrastrukture za njih. Iako se i danas traži dobro mjesto za vez. Kao što je sve na današnjem svijetu postalo prezasičeni; počem od broja nas ljudi, tako i brodova, auta, aviona, ma svega. Sjetite se ona dva mjeseca na Jadranu.Groza za ljude, još više za prirodu.
Polovnih brodova, da ti mozak stane, dobri, povoljni (a nikako da istrunu), novih da ti mozak stane, i samo se štancaju novi, povoljniji, ali današnjem prosječnom čovjeku uz davanja za održavanje, pogotovo marinu, pa putovanje (koliko je litra benzine), uz ugostiteljske usluge, postaje predkupo, odnosno ni prosječnom evropljaninu više ne cvatu ruže. Procvale su.
Samo ču jedno ovdje spomenuti. Kad se kupio brod, pa bio novi ili polovni, neznam sada točno koliko je za da kažemo 10-metarski brod marina, ali tu negdje oko 4000 € če biti, pa godišnja davanja za servis, i materijal če biti bar 1000 €, da eventualne mehaničare i slično ne spominjem. Pa osiguranje, pa, pa, pa.
Onda se netrebamo čuditi da se je počelo smanjivati.
Po meni je dobro da se iz toga dade zaraditi, ali se na taj način, kao i na turizam nesmije baš toliko oslanjati. Meni to pomalo dođe kao kruha bez motike, kao u Dalmaciji dva i po mjeseca i živi se godina dana. Bez puno motike.