Zašto uopće jedriti?

[Mala od portala]

Zašto uopće krenuti u borbu sa morem i vjetrom? Ili, možda je bolje reći, što to motivira ljude da pokušaju razumjeti vjetar i more i da probaju naučiti kako s njima živjeti u slozi i obostranom razumijevanju? Što dobivamo s tim? Što je to što nas vuče pod jedra i kako objasniti činjenicu da nam se miris soli u zraku i osjećaj slobode na otvorenom moru jednom za svagda zavuku pod kožu?

Iako možda naizgled zvuči pretjerano filozofski i previše "pjesnički", zapravo je zanimljivo pogledati negdje u svoju dubinu i otkriti što nas je to motiviralo na odlazak na more i kako sami sebi - svatko od nas pojedinačno - objašnjavamo ljubav prema moru i brodu. Kakva su vaša iskustva?

[jazavac]

Da citiram moto mojih prijatelja iz jednog ilegalnog jedriličarskog kluba 

'Jedriti se ne mora ali je fora'.


A što je mene motiviralo za odlazak na more? Bo. Nemam pojma. Prvi put nisam dobrovoljno otišao na more. Jednostavno su me uzeli starci sa sobom na barku kad još nisam mogao ni razmišljati ni imati svoju volju ni hodati...dakle, oteli me kad sam bio bespomoćan
Moja najstarija sjećanja...more, barka ... pa živjeti na otoku, okružen morem i barkama...i to je to, nema tu ni priče ni filozofije. Doživotna zaraza. Ne bunim se. Žao mi je jedino što vlast ponekad ne shvaća da je barka načn života na otoku...ali nećemo o politici.

[more]

Jednom u luci pored mene je bio jedan poveći gliser iz VE. Žena muž i kćerka. Čavrljamo, kada ono kćer (cca 18) energično traži da objasnim: zašto, kada navodite da je jedrenje tako lijepo, jedrilice pretežno plove motorom? Odgovorio sam: zato jer je ploviti jedrom poezija a motorom proza. Zastala je i rekla: da, točno, kao u životu, sve je pretežno prozaično.

[estan]

Kad su me, kao klinca od par godina vadili van iz broda, derao bih se kao da me kolju. Oduvijek sam volio more, brodove i plovidbu, a kad bih vidio neki pod jedrima, to me je posebno privlačilo,a zašto, stvarno nemam pojma, niti me je briga, jednostavno je tako. Volio sam ploviti i motorom, ali na vesla je uvijek bilo nekako slađe, a na jedra pogotovo. Jedan od razloga je svakako tišina i što čujem zvukove mora, galebove, šum vjetra, a sve to drndanje motora zagluši i pokvari, ali ima tu još nešto i to puno toga.

[Leo]

Zašto uopće jedriti? 

Ista i slična pitanja su možda i:
A zašto uopće roniti..?
A zašto uopće ići u brda?

Naizgled jednostavno pitane a vrlo teško je dati smisleni odgovor, naravno ne vama, jer zapravo i vi morate dati odgovor nego nekome koji nije nikada jedrio, možda nikada bio na brodu ...

Teško je odgovoriti na onaj dio "uopće" ili možda još bolje "zapravo"

Ali pokušavajući izbjeći filozofiranje a već sam sa prvom rečenicom zapravo zaglibio u najcrnju bonacu filozofije.

Praktično gledajući jedrim jer mi je na moru lijepo, kretanje jedrilice je skladno, nema forsiranja "silovanja" gasom i konjima ovaj kilovatima oktanskih zvijeri.
Sigurno da ta vrlo nestabilna ravnoteža mora vjetra i broda ima svoju čar...
Ono moje u potpisu "volim kante" ima svoj razlog, jasno da su velike jedrilice i bolje i brže ali mislim da se dio gušta, razloga, u jedrenju nalazi u i u blizini s morem.
D ne govorim o guštu jedrenja po laganam vjetru kada brod skoro bešumno klizi, usporedivo sa guštom, osječajem kojeg se ima kad se spustiš ispod morske površine i jedini zvuk je zvuk mjehurića ili kad se popenješ na neko brdo.
Mislim da su ove aktivnosti, kad ih voliš i uživaš u njima, pravi nepobitni dokaz raznih rubnih teorija o relativitetu, rastegljivosti vremena.
Kome nije nakon jedrenja, pogotovo zahtjevnijeg (meni je najbolji primjer Jabuka) izgledalo da je prošla vječnost ili realnije par dana a kad se zbroji sve se to desilo u nekih 20tak sati
Eto možda glavnog razloga, uz naravno ljepotu i uživanje u okruženju, upravo to da se radi o nekakvom prostorno vremenskom stroju koji nas vodi u neke druge svjetove, u snove otvorenih očiju. 

[vdusevic]

Oduvijek sam volio more, brodove i plovidbu, a kad bih vidio neki pod jedrima, to me je posebno privlačilo,a zašto, stvarno nemam pojma, niti me je briga, jednostavno je tako. Volio sam ploviti i motorom, ali na vesla je uvijek bilo nekako slađe, a na jedra pogotovo. Jedan od razloga je svakako tišina i što čujem zvukove mora, galebove, šum vjetra, a sve to drndanje motora zagluši i pokvari, ali ima tu još nešto i to puno toga.

Ovo mi je najbliže. Plus, kad isplovimo, mobitel prestaje biti gnjavaža.

[more]

A kakvo je veliko olakšanje kada sve četiri cime otkačiš i kreneš, kreneš u slobodan drukčiji život. Uživaš kako ti se grad i svakodnevne brige iza tebe sve više smanjuju! Spuštiš se u kabinu i počinješ kuhati najkvalitetniju kavu. Kao kapetan srčući kavu otvoriš sastanak s temom kako ćemo živjeti zajedno! Osnovna postavka. Supruge su se došle odmoriti a mi ćemo im to omogućiti! Je li netko protiv? Ma nemoj! I tu počinje novi život. Žene samo u glavnim crtama savjetuju a mi kuhamo, pospremamo kabine, peremo, poslužujemo, častimo na kopnu i......... i svejedno uživamo.

[vdusevic]

Espreso, makinica za tri čikare

[grancipor]

Bilo je to jaaaako davno. Negdje između šeste i sedme godine mlađi očev brat i njegova kumpanija pokupiše me na jedrenje L5-icom. Jeste da me bilo strah naginjanja, približavanja lukobranu i nekoliko metara prije sudara skretanja ali od tog straha sam pokupio virus ustvari VIRUS i nema povratka. Nema lijeka.
Iz ribarske sam obitelji pa sam od uvijek na moru. I prije sjećanja sam brodio. Ali jedrenje je nešto drugo, jedrenje jest virus, bolest, strast...baš tako: more je ljubav a jedrenje je strast.

[stibra]

Zato što je jedrenje prirodno kretanje morem.
Zato što se na jedrenju može opustiti.
Na jedrenju se čovjek može preplaviti adrenalinom.
Može se fotkati.
Može se kupati.
Može se pecati.
Mogu se loviti lignje.
Može se natjecati.
Može se besciljno ploviti.
Može se stići na otok.
Mogu se pojačati sva osjetila i steći neka nova za koje samo mi znamo da postoje.
Mogu se proučavati oblaci.
Može se učiti o jedrenju, moru, vjetru, taktici, komunikaciji.
Može se kuhati.
Može se posvađati sa ženom.
Može se živjeti na brodu i jedriti.
Može se penjati na jarbol.
Može se maštati.
Ipak postoje dvije krajnosti, plutati lagano ili divlje glisirati, nekako je to uz pecanje najbolje