Uspio sam nakon dugo vremena pola vikenda provesti na moru, tj. subotu popodne, noćenje na Unijama, i nedjelja cijeli dan jedrenje sa kasnim povratkom na vez.
Na ulazu u valu gdje smo noćili, jedan od najvećih brodova, talijanski oldtimer, ni pod razno nebi upalio jarbolno svjetlo. Mislio sam da takve brodove ne voze moroni, ali sam se prevario. Oko 10 sati po mrklom mraku (malo je svjetlio nedorasli Mjesec) u valu ulazi jedrilica od svojih 16-18 m i gura se ravno u mandrać u kojem se ni ja nisam usudio sidriti sa svojih 8,5m, prije zalaska. Naravno galama i tjeranje dotičnog iz gužve sa više brodova, koja se čula skroz do nas, da bi usidrio nedaleko nas na ulazu u valu. Prognoza stabilno vrijeme pa sve pet, ali što da je u điru neverin...
Dok smo jedrili, pokušavali smo vući panulu, ali smo non stop bili na meti nadobudnih gliseraša, a nisu nas zanemarili ni kad smo odustali od panule. Valjda im je glisiranje prema jedrilici uz izbjegavanje sudara i prolazak po provi ili krmi na koji metar neophodno za liječenje vlastitog ega

. Najviše me zabavljaju začuđene, nevine face kad im u prolasku pokažeš srednji prst. Kao, čemu to...Eto bježim na more da se riješim stresa, a ono nakupim ga još više zbog raznoraznih umobolnika
