Ratne mornarice drugih zemalja

[Strici]

Nisam baš neki poznavalac avijacije, ali znatiželjan pa kad se primim teme poispregledam i donekle pročitam,  pa usporedim pa izaberem. Ono za MG-ove 25, sam vjerojatno pročitao na nekom ruskom sajtu, da sad ne tražim, jer sve to (uglavnom) imam poismemorirano, al nepregledno, ali sam točno napisao kako je i napisano, a često je na slikama i Web adresa kojom se može podatak naći.
Naravno da se svaki avion za upotrebu na nosačima aviona uveliko razlikuje od "kopnenih", iako i kopneni imaju često kuku na prisilno zaustavljanje, isto kao navy avioni koji su u mnogome različitiji i ojačani.
Baš o razlici o avionima kopnenjaci i nautičarski sam mislio nešto napisati, ali nemam materijala. Možda ga ti imaš pa štagod napišeš.
Zato preurediti avion u "navy" avion je gotovo neisplativo.
Samo za primjer ovaj šljem F-35 košta koliko je napisano:







A ovaj će nositi naši piloti kad počnu letjeti Rafalima, ali neće toliko koštati; osim onih nekih 10% koliko je od dogovorenog skuplje.

[ftićek]

Feniks je u upotrebi od 1974 a razvijen je od 1966.
Mig 25 je sletil u Japan krajem 1976.
Mig 25 je nastal kao potreba Rusa da se zaštite od brzih i visokoletećih bombardera (B47, B52) i špijunskih zrakoplova (U2 a posle i SR71).
Kad su oborili U2 sa Dvivnom poletelo je puno lovaca ali nisu se mogli približiti jer je letil visoko, a posle je u upotrebu ušel i SR71 crnaptica koji je letel i brzo i visoko , nedohvatljiv od strane "normalnih" lovaca.

Feniks i Mačor su nastali iz strategije Amera sa njihovim nosačima. Nije nosač sam za sebe nego je on najvredniji element u tom sastavu i njega se štiti.

U IIWW pokazalo se kolko je važno sprečiti da neprijatelski zrakoplovi dođu u poziciju da mogu gađati nosače, Japanezi su to skupo platili kod Midwaya.

Posle rata 50tih i 60tih Rusi su intenzivno razvijali teške brze bombardere za prodor u dubinu nepriatelskog područja.
Ono čega su se najviše plašili Ameri su Tu16 oko 0,8 maha i posebno Tu22, brzine od cca 1,3 maha koji su u kombinaciji sa protubrodskim raketama predstavljali ozbiljnu opasnost za nosače.

Zaštita sastava nosača od opasnosti iz zraka sastoji se od CAP i AEW patroli ( lovci i radarski avion) koji  kruže na oko 200 NM od grupe u cilju otkrivanja i uništavanja neprijatela prije negon može ugrozit grupu.
Kad radarski avion otkrije opasnost (oko sokolovo može to na cca 300 - 350 NM) lovci maksimalnom brzinom idu prem prijetni.
Kak je i pretnja, kad su skužili da su otkriveni, ubrzala, lovci budu lansirali rakete tako da pogode neprijatela negde na polovici udaljenosti ili dalše, oko 150-200 NM od točke odakle su ih otkrili, tako da unište pretnju na nekih 350 do 400 NM od grupe nosača, prije neg neprijatel  otkrije nosač i lansira svoje rakete.

Zbog toga je nastal Feniks, brza raketa sa velkim dometom. (nije bila jedina, razvijano je više modela, ovaj je prošel)
E ali trebal je i zrakoplov koji bu to nosil, pa su Amenri razvijali više modela.

Prvi koji je trebal nositi feniksa bil je F111 ali nije zadovolil mornaricu a taman je pasal zrakoplovstvu za skroz druge namene, tako je ostala oznaka F (lovac) a nikad ni obavljal tu ulogu neg je uvek bil bombarder.

Nakon F111 izabran je F14  koji je nako izmjene motora zadovoljavao zahteve mornarice.


Nakon Fantoma F-4 (iako se i tu radi o različitim modelima) američka mornarica i zrakoplovstvo ne koriste isti tip zrakoplova, tako su i pokušaji proizvođača da sokolića i  orlića mariniziraju, ali ne sada nego na početku proizvodnje tamo 70tih, ostali neprihvaćeni od strane mornarice.

Ni tak čudno jer su uvjeti rada i zahtevi bitno drugaćii pa je teško napraviti nešt univerzalnoga.

A istina da većina američkih, zapravo NATO ima kuku, ali to ni kuka za nosače neg za emergency zaustavljanje na normalnim pistama sa sajlama koje su slične ali jednostavnie neg na nosačima i nalze se na pisti.

[Strici]

Baš lijepo da je netko tko se razumije u temu odlučio jednostavno, točno i stručnije mnogoštošta razjasniti.
Rekoh; kako i ja sam nisam previše upoznat s tematikom, moram, odnosno i želim "poloviti konce" pa sve ponovno koncentracije pročitati.
Kad već pišemo u Ratnim mornaricama o "navy" avionima bilo bi preglednije da se otvori "Thread" (ili kako se to po naški kaže?) naprimjer "pomorska avijacija", jer bi to mogla biti i obilnija tema. No nažalost otkad je forum zamro, moderator ako je "Hidrić" još uvijek ne trza pa ništa ne ispravlja, iako i prije nije baš bio prerevan, a administrator valjda nema vremena.
Možda se "ftićek" odluči i otvori, a ja ću ga podržati koliko mogu slikama.
Nego pitanje za ftićeka; čitao sam kako je jedan avion "upotrijebio"kratki start ili tako nešto, to da se digne u zrak puno prije nego normalno, a nigdje o tome posebno objašnjeno. To ono kad su Ruski piloti prebacivali nove avione u DDR, pa jedan pilot greškom sletio na NATO aerodrom, te uspio tim "kratkim startom" pobjeći.

[ftićek]

Ovak, STOL - short take off and landing odnosi se na zrakoplove koji mogu sletiti i poletjeti unutar 450 m od prepreke visoke 5 m.
Ako se radi o Rusu i doba mrzlog rata vjerovatno je reč o Migu 23.
To je luda mašina, dugo pdcenjena, a mogal je poleteti u 500m, u ovom slučaju imal je brzinu pa je moguče poletel i puno prije.

Inače kod padanja na nosače jer to ni sletanje to je blijže padanju kad gume taknu palubu, a pilot to oseti i te kak, ondar daje maksimum gasa, jer ako kuka ne zakaći nemre puno mudrovat, mora ponovo uzletit.
Puno ih je stradalo jel se nisu zahaklali i prekobicnuli su se pred pramac i onda nosč prejde prek
Inaće mačor je mogel poletit i nosit šest feniksa ali ni se mogel vrnut na nosač, ukupno je bil pretežak, opasno po noge-stajni trap

[Strici]

Taj Rus koji je s MIG-om sletio na pogrešan aerodrom je sigurno imao taj "Twin Otter ", koji je ustvari i glavno da bi avion mogao poletjeti na kraćoj stazi ili STOL sposobnost koji spominješ, jer u opisu slučaja koliko se sjenčam, Rusi prebacivali nove avione u DDR, ali ne u jednom letu, pa morali prenočiti, pa piloti navečer malo "prebumbili" i ujutro neki još neki mamurni, a  (valjda isto), pilot neki major mislim, dal u Berlinu ili tamo negdje, zamijenio okupacionu zonu i sletio u zapadnu zonu, pa kad je sletio vidio da k avionu jure auti, a jedan ga je pokušao na pisti spriječiti da ne bi ponovo poletio, on riskirao da se s tim autom sudari valjda uključio taj sistem za kratko polijetanje i uspio umaknuti. Ustvari zato sam i započeo s tim skraćenim polijetanjem, a sada doznao da taj "Twin Otter " se ustvari kraticom zove "STOL" sistem, a to su neke dizne koje pušu nadolje (?) pripomažu podizanju kod mlaznih aviona, a kod propelerskih su površinski veća krila da bi avion kod slijetanja mogao sporije letjeti time se i brže zaustaviti, a kod polijetanja  većim uzgonom prije poletjeti. A nije ništa novo, STOL sposobnost imaju mnogi avioni, navodno i kanaderi (?). Jesam li dobro razumio "ptiček"?
A VTOL je ono što pišeš vertikalni STOL, koliko sam se raspitao, ali sliku "Twin Otter" (to te dizne kod mlažnjaka) nisam mogao naći, a htio sam slikom pokazati.
A tu su "STOL" sposobni "komarci" na kopnu, ali bi takvi lakoćom sletjeli na nosač, kad bi se usudili i kad bi im dozvolili:

[ftićek]

Ovak, Twin Otter je model laganog zrakoplova a ne tehniks ili uređaj.
Takvi su sa šlaufima leteli na Jadranu jedno leto pa sve propalo.
Ti komarčeki kaj si metnil su za letit po vukojebinsma Kanade il dole gde su naglavce australia .
Takvi i sve što ide na nosače su kak ti kruške i buncek.
Sve što ide na nossče ili ide vertikalno kak heliči i herieri i sad novi gromeki ili nosi velki korisni teret i žurno, a velki teret je ta stršljena i mačora nekak prek 4 tone, a žurno je prek 1,5 maha

[ftićek]

Ak te zanimaju STOL letelice poglej si teškaša u tom segmentu: japanskeg ShinMaywa US-2.
Amfibijsko letalo , kad je pun tejži je od 43 tone, sa mora se dign u manje od 300 metri a bez da se jako žuri, poleti sa 92 kilometrov na vuru.
On ti ima te puhalke, ima motor od skoro jednu i pol tisuć kljusadi za upuhivat.
Lepa mašina ali i skupa, kažu da je teška prek 100 miljončeka zelenih šuški.

[Strici]

C-130 Hercules je prvi put poletio 1954 godine građen više od 60 godina u 40 verzija, dug 30, raspona 40, a visok 11,5 metara, za potrebe vojske, a leti i u civilnoj službi. Koriste ga 70 država svijeta.
Stvarno svestran vrlo pouzdan i velikog doleta i nosivosti.
Amerikanci su na dalekom otvorenom moru imali problem opskrbe nosača i "svite" oko njega, pa su došli na po mnogima suludu ideju njim snabdijevati nosače kad su daleko na moru, naravno da sleti na nosač s do 180 tona tereta i
istovari i isto tako odleti.

[Strici]

Da bi taj ogromni avion sletio treniralo se i pripremalo, pričalo, vjerojatno i kladilo, a posada s avionom je nebrojno puta doletjela, sletjela tek toliko da su kotači dotakli palubu, i gasčina „do daske“ pa opet poletjeli.
U tu svrhu su palubom pobojali posebnu liniju za taj avion, da bi 30.10.1964 perfektno  sletjeli, stali i poletjeli.
Uzbuđenje je bilo ogromno, možda i veče nego kod Francuza kad je Rafal prvi put sletio na njihov nosač, iako je bilo dosta vjetra, a i brod je na valovima posrtao pramcem i više od 9 metara.
Ovdje to možete detaljno pročitati, jer sam ja gotovo samo napomenuo:

http://thanlont.blogspot.com/2011/05/carrier-onboard-delivery.html



Doletio


Sletio




sletio i stao



pa se uslikali



i bez katapulta i odletio

[ftićek]

je ludo zgleda kak je Herkul doletel i odletel s nosača.
Samo brojke si malo pobrkal, verovatno si videl podatke u funtama, onim težinskim ne šuškavim, gleč, Herkul najviše kaj more poleteti je sve skup 74 tone sa 20 tona tereta u škembi, al na nosač se prešetaval ukupne težine 55 tona.
Pravi teškaši kaj nosi u škembi su amerski C-5 Galaksi sa nekakšnih 135 tona korisnog i najtejži ruskaAn-225 miryuška sa 250 tona,