
Dobra tema, mene pogađa potpuno.
Prije dok sam imao veči brod, brzo nakon kupovine sam stavio rol genou, koja je bila šivena za samo jedno prednje jedro; upotrebu. I dobro je funkcioniralo. Sproveo sam oba podigača u kokpit, pa time nije bilo problema.
Odmotao bih genou, u par sekundi, tri najviše; i zategao škotu tako da nije imala ni vremena landarati. Brod je dobro jedrio samo genovom, i kad bih uhvatio brzinu, u orcu naravno, ručno bih iz kokpita dizao velejedro. Kod mene je sve bilo dobro naštimano, trkači opdmazani, sve pripremljeno, tako da i tu nije bilo problema. Brzo bih digao velejedro, več prije na bumu pripremljeno, a ako je baš trebalo kurs korigirati, radio sam to uz istovremeno podizanje jedra, nogom unazad na kormilarski točak. Na kraju bih nametnuo podigač na vinč i zategao. Taj manevar je trajao naravno duže nego kod genoe, a jedro bi nakratko treperilo, što sam jako izbjegavao. Ljutilo me, ali se najčešče nije dalo izbječi.
Rijetko sam upotrebljavao autopilot. On nezna ni izdaleka misliti ko ja. Ali zato skoro ko ja kormilariti, pa je korišten uglavnom kad sam lagano vozio motorom, jer kad sam brzo vozio, onda sam kormilario sam jer sam se pravio važan kako mi motor brzo vozi brod.
A kad je bilo frke, onda sam ga trebao. No i kad je frka, od njega nije bilo puno više koristi nego i od moje supruge, na koju sam se bar mogao ljutiti, jer je odgovarala, a taj bačvonja ni muuu.
Besan jedro, ono ispred kormilarskog točka sam dizao kako sam god htio, a jer je brod u pramčane kurseve vozio ko po šinama. Iskreno moram priznati da sam uvijek bio ponosan na svoje manevre kod dizanja jedara, izgled broda, ponašanje jedara, ali i za brod lijepih brzina i kod malog vjetra.
Time sam si stvorio zavidnih (ne)prijatelja, a ja sam im rado vadio mast. Jednom kad su bili mnogi na okupu, (ali i u drugim lukama, najčešće pak ravno uz obalu) stajali u grupi na molu pred brodovima i naravno solili znanje i kritizirali svako uplovljenje u marinu, a ja namjerno uplovio samo na genou, bez motora i to u četverovez. No ni ja nisam sisao veslo. Vidio sam grupu i 100% znao da če se rasporediti na oba broda među koje sam morao uploviti (moj vez) i "dati ruku", jer da sam šašav su znali.
Ruke za odgurivanje nije trebalo, alii uzeti pramčane konope da (iako i to uspjevam sam). Njih sam pripremio prije na pramčanoj ogradi, a na muring postavio još prije isplovljenja malu bovu, tako da sam ga sam čakljom digao.
No to radim onda kad nije frka. Vjetra je bilo manje, ali dovoljno da kormilo sluša. Naravno da sam skoro kao i uvjek na brodu bio sam. Svi oni imaju lijepe brodove, ali im ostalo nije baš puno dalje.
