Zahvaljujući nedostatku sluha gradskih vlasti, koje ne prepoznaju njegov potencijal i atraktivnost, zagrebačko brodogradilište prisiljeno je iseliti iz centra grada
Foto: Bimex / Nautica Portal
Zbog nerazumijevanja gradskih vlasti Zagreba, jedna od potencijalno zanimljivih, a do sada neiskorištenih zagrebačkih atrakcija uskoro će nestati iz gradskog središta i tako glavni grad ostaviti uskraćen za zanimljivost koja je, da je bilo interesa, mogla prerasti u jednu od posebnosti ovoga grada. Naime, malo brodogradilište „Bimexprom“, koje već 14 godina u centru grada Zagreba, u Bednjanskoj ulici na broju 25, proizvodi i servisira male brodice, glisere, jedrilice i motorne jahte, „protjerano“ je sa svoje dosadašnje lokacije u središtu grada, udaljene svega 200-tinjak metara zračne linije od zgrade Gradskog poglavarstva i više od 300 kilometara od najbliže morske luke, te je prisiljeno preseliti negdje na periferiju.
O povijesti ovog brodogradilišta priča nam njegov osnivač i vlasnik Boris Vukušić, koji je lokaciju na prostoru bivše tvornice „Metalogradnja“, a potom i „Likavel“, koje su 90-ih godina propale, dobio na korištenje od bivših vlasnika, te je 2000. godine otvorio malo brodogradilište. Tu je započela gradnja brodica tipa „Mediteran“, potom i servis i popravak brodova, a od 2010. godine i izrada trailera za prijevoz plovila, raznih vrsta prikolica za prijevoz tereta, kolica za suhe marine i dizalica za servis plovila. No atraktivnu lokaciju u gradskom središtu nedavno je kupio i preuzeo Grad Zagreb koji nema ama baš nikakvog sluha za malu brodogradnju, te je „Bimexu“ naloženo iseljenje i to u ekstremno kratkom roku, za svega 15-ak dana. Zagrebačko brodogradilište tako broji svoje posljednje dane i traži novu lokaciju za nastavak proizvodnje.
Vukušić, inače i predsjednik Udruženja male brodogradnje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, kaže kako uopće nije čudno da je Zagreb, iako toliko daleko od mora, svojedobno bio – a tu karakteristiku nosi i danas – i te kako popularno nautičko središte, jer u njemu živi jako puno ljudi koji, iako kontinentalnog porijekla, intenzivno žive s morem i za more. „Oni nešto stariji Zagrepčani sjetit će se da je svojedobno, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, u neposrednoj blizini popularnog ‘zagrebačkog mora’, jezera Jarun, postojao prostor predviđen isključivo za samogradnju brodova. Tu je ograđenu površinu namijenjenu baš samograditeljima intenzivno koristio veliki broj nautičara, uglavnom zagrebačkih intelektualaca koji su u to vrijeme sami gradili svoje brodove, ali i veliki broj zaljubljenika u brodove i plovidbu. Taj je prostor nažalost zatvoren i prenamijenjen 90-ih godina, a evo sada nestaje i posljednje zagrebačko brodogradilište“ sa sjetom u glasu pripovijeda Vukušić.
U trenutku kada smo razgovarali novi prostor još nije bio pronađen, a na pitanje je li uopće moguće u tako kratkom vremenu, za manje od dva tjedna, pronaći adekvatan prostor koji bi odgovarao potrebama brodogradilišta Vukušić sliježe ramenima. „Gdje ćemo otići još ne znam. Preseljenje je uvjetovano kratkim rokom i vrlo je vjerojatno da ćemo novi prostor morati tražiti u krugu od nekih 20 kilometara od grada“ kaže.
„Zagreb bi mogao imati muzej brodogradnje, jedriličarskog sporta i pomorstva“
„Zagreb će našim odlaskom ostati bez brodogradilišta doslovno u centru grada, čije je postojanje zapravo bilo svojevrsni kuriozitet, jer meni nije poznato da igdje još postoji ovakvo brodogradilište u samom gradskom središtu, i to još u gradu koji je toliko udaljen od mora“ pripovijeda nam dalje Vukušić i dodaje kako je čudno da Grad Zagreb nije prepoznao vrijednost jednog ovakvog brodogradilišta kao svojevrsne gradske atrakcije. „Ne znam zašto Grad nije prepustio ovu lokaciju brodograditeljima, pa i samograditeljima, čime bi svima onima koji žele graditi vlastiti brod dao prostor poput onog nekadašnjeg na Jarunu. A to bi također moglo biti idealno mjesto za otvaranje muzeja zagrebačke brodogradnje, jedriličarskog sporta i pomorstva, koji bi bio zanimljiv i poseban baš zato što se nalazi u gradu koji nije na moru, ali unatoč tome ima svoju nautičku povijest“ glasno razmišlja Vukušić.
Iz „Bimexovog“ brodogradilišta do sada je izašlo 100-tinjak novih brodova, uglavnom tipa „Mediteran“, a odrađen je i velik broj servisa, popravaka i opremanja brodica pa i jahti zavidne dužine. „Ovdje je ne tako davno servisiran i preuređen jedan LM 27, prije njega i aluminijski patrolni brod od 7,5 metara, pa jedan Nauticat od 11 metara, veliki broj glisera, a posebno smo se specijalizirali za popravke gumenjaka tipa ZAR. Baš smo prošli tjedan iz brodogradilišta izvukli jedrilicu dužine 12 metara koja je kod nas kompletno preuređena. Kad smo je izvlačili morali smo u potpunosti blokirati promet, a samo manevriranje dizalice i izlazak broda bio je atrakcija koju je pratio veliki broj prolaznika i stanara okolnih zgrada“ priča nam Vukušić.
Poželjeli smo na kraju Borisu Vukušiću da što prije pronađe adekvatan prostor i nastavi graditi i servisirati brodove, no na tu našu dobru želju on je samo zavrtio glavom. „Budućnost nam je vrlo upitna jer je stanje u maloj brodogradnji doista katastrofalno, brodograditelji doslovno jedva preživljavaju, posla je sve manje i pitanje je hoćemo li biti u stanju plaćati najamninu za novi prostor“ objašnjava i dodaje kako mu ni velika ljubav za brodove i more, koju gaji još od malena kada mu je otac kao djetetu poklonio drvenu pasaru sa vanbrodskim motorom, više nije dovoljna da svojem brodogradilištu osigura bolju budućnost.
Nautica Portal
{gallery}Bimex{/gallery}
