Neka mjesta rijetko koga ostave ravnodušnim, a jedno od njih je zasigurno i naše malo misto na Visu, pomalo boemska Komiža.
Com Issa doslovno i znači “mjesto pokraj Isse“, antičkog naselja na mjestu današnjeg Visa, pa odatle i naziv Komiža, prema jednoj od teorija.
Misto je to ribara i pomoraca, a smatra se i najribarskijim na Jadranu (btw, Mletačke vlasti su u 16. stoljeću zabilježile da su samo u jednom danu komiški ribari ulovili tri milijuna tona srdela).
Kako god, mnogi će reći “maleno mjesto srca moga“, jer mu se oni koji je jednom posjete rado vraćaju. Osim u sezoni, želja mi je bila da to jednom bude i na Sv. Nikolu, koji je zaštitnik grada i naravno zaštitnik ribara, mornara, putnika, djece…
Brojna događanja popratila su i ove godine višednevno obilježavanje Dana grada: koncerti, izložbe, radionice, aktivnosti za djecu, regata… Ali svakako je jedan od upečatljivih spaljivanje starog broda ispred Mustera – crkve Sv. Mikule, kako Komižani zovu svog zaštitnika. Ta vatrena tradicija odvija se tradicionalno već više stoljeća, čak i po nevremenu.
Odakle taj običaj?
Budući da su Komižani stoljećima vezani uz more, brodovi su više od običnog sredstva za plovidbu i ribolov. Brod je član obitelji, naprosto kao živo biće koje se rađa i krsti, a kada umre, sahranjuje se spaljivanjem ispred crkve zaštitnika mornara, ribara, djece, putnika…
Pepeo izgorenog broda redovito se koristi za blagoslov novoizgrađenih brodova i time se zatvori cijeli krug.
Jučer je prigodno spomenuta i stara izreka “navigare necesse est, vivere non est necesse” (ploviti se mora, živjeti nije neophodno), koju je davnih dana uputio rimski vojskovođa Pompej mornarima kad su oklijevali isploviti brodovima koji su prevozili žito za Rim i to zbog lošeg vremena. Plovidba je važnija od života, upravo jer se ponekad zahvaljujući njoj život i nastavlja.
Izreka je postala geslo mornara svijeta, pa svima koji “moraju moru” nek’ je sretna i uspješna “rota” (ruta) kojom plove životnim miljama. ??
Ivana Curavić
