Sumnjivom ponudom za investiranje čak šest milijuna kuna u sidrište sa samo 18 bova, objektivno vrijedno oko pola milijuna, ACI pokrenuo lavinu pitanja
Foto: Google Earth
Pet godina otkako je pokrenuta inicijativa da se uvala Vozarica i Srednja Draga, južno od Skradina, uvrsti u Prostorni plan županije kao potencijalno sidrište, Županijska skupština Šibensko-kninska konačno bi trebala odlučiti o budućem koncesionaru. Vijećnike će na skupštinskim klupama dočekati prijedlog da idućih 12 godina koncesionar novog skradinskog sidrišta sa samo 18 vezova bude ACI! I tu počinje, reklo bi se, vrlo intrigantna priča…
Natječaj je objavljen 14. siječnja ove godine i na njega se javilo šest ponuditelja. Na skradinsko sidrište pretendirali su trgovačko društvo “Rivina Jaruga” d.o.o. iz Skradina, “Jadranski ronilački servis” d.o.o, “Azimut” d.o.o. iz Šibenika, “Mateo Skradin” d.o.o., UO “Bili Kamen” Tomislava Čorkala i ACI d.d. iz Opatije. Ponude su se kretale u rasponu od 200.000 kuna, koliko je spremna investirati „Rivina Jaruga“, do nevjerojatnih 6,05 milijuna kuna ACI-ja! A što se tiče broja zaposlenih, predviđeno je skromnih od jednog do četiri radnika.
Formalno, ACI ima, kako to i povjerenstvo konstatira, najbolju ponudu: ulaganje više od šest milijuna kuna, 3,4 milijuna kuna doprinosa državi na račun prometa i zapošljavanje četiri radnika. Ali, u što ACI kani potrošiti milijune kad se radi o samo 18 plutača, a svaka u prosjeku stoji, zajedno s konopom, oko 1500 kuna?! Opravdanim ulaganjem, kako se navodi u natječajnim uvjetima, smatrat će se samo betonski blokovi, oprema za sidrište, zaštitna morska brana, oprema za videonadzor, manji brod i zaštita okoliša. Sve to može se financijski pokriti, uvjeravaju nas zainteresirani ponuđači, s 500.000 do 600.000 kuna. Ako prihvatimo i dvostruko, ostaje pitanje kako ACI namjerava potrošiti preostalih pet milijuna prenapuhanih investicijskih kuna?!
Činjenica je da je nerazmjer između najvećeg domaćeg lanca marina i ostalih zainteresiranih koncesionara ogroman. „Takva investicija ne bi se mogla, prema svim raspoloživim parametrima, isplatiti ni za 50 godina“ tvrdi Ivan Pulić iz Skradina, jedan od sudionika natječaja, a nota bene i najzaslužniji, kako tvrdi, za to što je ta lokacija uvrštena u PP županije kao luka nautičkog turizma, odnosno sidrište. Prijedlog za izmjenu i dopunu PP-a podnio je u prosincu 2010., u ožujku prošle godine predao je i zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, i doista se nadao da bi na natječaju, u ravnopravnoj, poštenoj utakmici, mogao dobiti koncesiju. Ali ovo što se dogodilo s ACI-jem i njihovom “nemoralnom ponudom” sve je samo ne poštenaigra, smatra Pulić. Angažirao je, kaže, nekoliko stručnjaka kako bi sastavio realnu, optimalnu ponudu za koncesiju, te tvrdi kako ni pozlaćeni vezovi ne bi mogli stajati šest milijuna, koliko obećava ACI.
„Lučka uprava Šibenik na operativnoj obali, na 18 vezova, ostvaruje godišnji promet od 450.000 kuna. A imaju 30 posto višu cijenu nego što je dopuštena u skradinskom sidrištu, i znatno duža plovila, čak do 50 metara“ navodi Pulić. „Sidrište u Vozarici jeftinije je 30 posto, a imat će sedam plutača za brodove do 13 metara i 11 plutača za one do 15 metara! Treba li vam dodatni komentar?! Tko može na 18 bova imati promet od 12 milijuna kuna, koliko oni jamče dati državi u 12 godina koncesioniranja?“ pita se Pulić.
Ostaje pitanje zašto se čekalo skoro pet godina od uvrštavanja sidrišta u PP županije do realizacije, a 85 dana od natječaja do otvaranja ponuda, iako je sezona pred vratima. Kome se izlazilo ususret? ACI je monopolist udomaćem nautičkom turizmu koji je dosad progutao milijune proračunskog novca za sanaciju, a istodobno dijelio visoke plaće i bonuse svojim djelatnicima. Zbog čega čak ni skromnih 18 plutača u Skradinu nije mogao dobiti u koncesiju neki domicilni mali poduzetnik ili gradska tvrtka, iako ispunjavaju uvjete natječaja i imaju realniju ponudu?
