Foto: Nautica Portal /Boris Kragić

 

Kada se u gradić od kojih 45.000 stanovnika, kakav je Sete na jugu Francuske, u samo tjedan dana slije oko 350.000 posjetitelja onda zasigurno postoji dobar razlog za to. Taj se razlog zove Escale a Sete – najznačajniji i najveći festival europske pomorske baštine na Mediteranu koji je od 27. ožujka pa do 2. travnja u ovom gradiću u regiji Occitanie koji je usput i najveća mediteranska ribarska luka, usidrio više od 130 tradicijskih brodova iz Francuske, Hrvatske, Španjolske i Italije, ali i brodove-goste iz Malte, Velike Britanije i Rusije. Šarenilo povijesnih kostima, mornarskih pjesama koje pričaju o nedosanjanim daljinama, drvenih ljepotica – jer brodovi uvijek nose ženska imena, to dobro znaju svi iskusni moreplovci – i fascinantne igre vesala, konopa i jarbola naprosto opčaraju svakoga kome oko krene niz krcate dokove. A sastavni dio tog bučnog festivalskog mnoštva bila je i hrvatska delegacija sa svojih 10 tradicijskih brodova koji su predstavili našu pomorsku baštinu iz svih dijelova Jadrana. Jer Hrvatska je, zajedno sa Italijom, bila počasni gost festivala koji je dobio priliku da se posebno predstavi Francuzima i njihovim gostima. I tu smo priliku dobro iskoristili.

 

Kruzenshtern.1I doista, vjerujte da vrijedi posjetiti Sete krajem ožujka. Prvo što će vam zarobiti pogled kada iz jedne od uskih, tipično mediteranskih uličica staroga Setea izbijete na prostor luke jest fregata Hermione – 44 metra duga replika francuskog drvenog jedrenjaka iz 18. stoljeća koji se pod zapovjedništvom markiza de Lafayettea borio u američkom građanskom ratu na strani Georgea Washingtona. Njezina tri jarbola i elegantan trup sa neizbježnom pulenom na pramcu – drvenim likom koji štiti brod i mornare od zle kobi - plijene pažnju nadaleko. Tu su i francuski mornari u tradicionalnim plavim pomorskim odorama iz Drugog svjetskog rata koji pjesmom i fotografijama čuvaju sjećanje na Francuze nestale u pomorskim bitkama sredinom prošloga stoljeća. BIla je tu i Santa Eulalia, ponos Muzeja pomorske baštine iz Barcelone, a nedaleko nje golemi Kruzenshtern svojom pojavom doslovno oduzima dah. To je 114 metara duga čelična grdosija sa četiri golema jarbola, koji ponosno nosi epitet drugog najvećeg jedrenjaka na svijetu, odmah nakon ruskog Sedova. No njezina je povijest jednako fascinantna kao i pojava. Brod je 1926. godine izgrađen u njemačkom brodogradilištu Bremerhaven, a u Drugom je svjetskom ratu korišten kao nacistički ratni brod. No 1945. godine zarobila ga je ruska mornarica i zadržala na ime ratne reparacije. Danas brod služi kao školski jedrenjak za obuku pripadnika ruske mornarice, a njegova je posada - golobradi mladići u svojim strogim crnim odorama i sa neizostavnim šapkama na glavi, ponosnoga držanja - nekako simpatično odskakala od razdragane i raspjevane gomile oko njih.

 

Bilo je tu još velikih drvenih jedrenjaka koji su plijenili pažnju svojom opremom i zamršenim spletom škota koje su jurile od krme pa do pramca i natrag, od jarbola do jarbola, natrag do palube pa opet sunule uvis do najvišeg deblenjaka i najisturenijeg jedra. Kočoperio se tako i još jedan ruski brod imena Mandarn, a uz njega i španjolski Le Galeon, a odmah do njih i nešto manja drvena lokalna atrakcija simboličnog imena Francoise. A među svim tim drvenim ljepoticama migoljila je cijela regimenta neobičnih stanovnika - starih gusara, jednonogih gusarskih pomoćnika, bogato urešenih dama u srednjevjekovnim krinolinama u pratnji gospode sa perikama, sirotih pralja i isluženih mornara, ponosnih pomorskih časnika i ribara, bučnih škotskih gajdaša i španjolskih bubnjara, talijanskih mornara sa veslima u zraku i radoznalih posjetitelja i turista koji su se umiješali u tu šaroliku gomilu upijajući svaku sliku i riječ, svaki zvuk i miris. Osim na lučkim dokovima, život je brujao i na izložbama i radionicama u sklopu festivala, ali i u u stotinama kafića i restorana gusto nanizanima u starim gradskim uličicama. Čitav je Sete tih dana živio i disao za festival.

 

Spanjolski.galeon.1.Boris.KragiSvi su se sudionici festivala i sve posade u subotu predstavile velikim i bučnim mimohodom gradskim ulicama i mostovima koji povezuju staru gradsku jezgru, obogativši ga vlastitim tradicionalnim pjesmama i nošnjama. A između pojedinačnih predstavljanja i radionica manji su drveni brodovi, pa i oni hrvatski, iskoristili svaku priliku da izlaskom na more pokažu svu raskoš tradicijskog brodovlja. Razvile su tako jedra u luci i naša lošinjska regatna pasara i kvarnerski guc, dostojanstveno „bordižajući“ među velikim jedrenjacima, a u stopu su ih pratili i talijanski brodovi na jedra i na vesla. Krenula je tako jedna talijanska barka na vesla i do golemog Kruzenshterna. Pa kako da onda nekom pažljivijem promatraču u ovo politički napeto vrijeme promakne simpatična simbolika tog prizora: malena drvena barka sa desetak bučnih Talijana za veslima lagano klizi uz moćnu rusku grdosiju uzvikujući glasno u ritmu zaveslaja, a sa visoke palube ih u tišini promatra grupica ozbiljnih ruskih časnika. Odmah za Talijanima eto ti do Kruzenshterna i naše pasare pod jedrima. Zaletjela se, onako malena, borbeno prema ruskom divu, a onda brzim manevrom jedara promijenila smjer i okrenula mu leđa, odletjevši na drugi kraj luke.

 

Plamenko Bavčević, predsjednik Udruge Cronaves koja je organizirala put u Sete, izuzetno je, kaže, zadovoljan i nastupom hrvatskih udruga koje s posebnom ljubavlju čuvaju pomorsko naslijeđe i bogatstvo, ali i načinom na koji su prihvaćeni i pozdravljeni na ovakvim manifestacijama. „Svugdje gdje smo došli dočekani smo s posebnom pažnjom i zanimanjem. Od festivala mora i mornara u Brestu, na kojem smo se predstavili prije točno 10 godina, 2008., pa sve do danas, ali i nastupima na festivalu pomorske baštine Tjedan zaljeva Morbihan na sjeverozapadu Francuske i sada u Seteu na obali Mediterana, gdje smo počasni gosti, izazivamo pozitivne reakcije i veliko zanimanje posjetitelja koji se raspituju o našoj kulturi i žele saznati više o našem pomorskom naslijeđu“ s ponosom je istaknuo Bavčević, podsjetivši da je Udruga Cronaves nastala prije četiri godine upravo sa željom da pod jednim krovom objedini niz lokalnih udruga koje svaka na svojem području nastoje zaštititi i sačuvati od propadanja primjerke tradicijske brodogradnje.

 

I doista, u sedam dana održavanja festivala u Seteu hrvatski izložbeni prostor i komiška tradicionalna baraka bili su doslovno prepuni Francuza i inozemnih gostiju koji su sa zanimanjem razgledavali izložene drvene gundule i sandule sa Visa i neretvanske trupe, pratili pripremu drvene građe za izradu gundula koje je radio komiški kalafat Ante Božanić poznatiji po nadimku Pepe Kalofot, gledali promotivni film o utrci neretvanskih lađa, s guštom kušali višku pogaču sa slanim srdelama, neretvanski brudet od jegulja i žaba koji je spremao kuhar Pavo Rešetina i birana hrvatska vina, i cupkali uz popularne dalmatinske pjesme koje su se orile iz šatora s prepoznatljivim crveno-bijelim kockicama. „O čemu to pjevaju ovi mornarii?“ šapnuo je radoznalo jedan Francuz, oduševljen ritmom dalmatinske pjesme, splitskom profesoru Stjepanu Lapendi koji se silno trudio da svojim poznavanjem francuskog jezika domaćinima približi hrvatsku kulturu i objasni im pojedinosti o tradicionalnom načinu života na hrvatskoj obali Jadrana. „O ljubavi, a o čemu bi drugom pjevali mornari!“ sa smješkom odgovara Lapenda. Francuz se nasmijao i nastavio u ritmu udarati nogom o pod. A kako nas to doživljavaju domaćini, upitali smo jednog od posjetitelja hrvatskog štanda koji se tek kratko predstavio kao Jean-Luc. „Nikada nisam bio u Hrvatskoj i ne znam mnogo o vašoj kulturi. No neki su moji prijatelji bili na Jadranu i vratili su se oduševljeni i puni pozitivnih dojmova. Ovo što vidim ovdje za mene je potpuno novo i izuzetno zanimljivo i moram priznati da ste me zaintrigirali. Vjerujem da ću uskoro posjetiti vašu zemlju“ kazao nam je Jean-Luc. A bračni par Olivier i Monique Garnier s oduševljenjem su se prisjetili svojeg posjeta Istri i Puli prije nekoliko godina, rekavši kako im je to bio jedan od najugodnijih odmora s kojeg su ponijeli lijepe uspomene. Zato su im primjerci hrvatskih tradicijskih brodova bili posebno zanimljivi.

 

 

A da se Hrvatska doista ima čime predstaviti i pokazati svoje kulturno blago pokazalo je izuzetno zanimanje posjetitelja sajma za nastup ženske veslačke posade na neretvanskoj lađi, koje su svoje umijeće pokazale veslajući zaljevom Setea. Neretvansku je posadu u Seteu predvodio predsjednik Udruge za očuvanje neretvanske baštine iz Opuzena Miljenko Glasović. Svojim su se razvijenim jedrima predstavili i regatna pasara iz Malog Lošinja i kvarnerski guc obitelji Mohović iz Mošćeničke Drage. No posebnu je pažnju izazivala Condura Croatica, replika hrvatskog ratno-trgovačkog broda čija povijest seže u 10. stoljeće i koja je načinjena na temeljima arheoloških nalaza ostataka drvenih brodova otkrivenih krajem 60-ih godina prošlog stoljeća kod grada Nina.

 

Nažalost, zanimanje kakvo su posjetitelji festivala u Seteu pokazali za hrvatsku pomorsku baštinu ne izaziva jednako zanimanje nadležnih državnih institucija. Riječi pohvale i načelne podrške ne koriste mnogo kada treba podmiriti troškove putovanja i boravka hrvatske delegacije, te transporta brodova iz matičnih luka do ovakvih udaljenih destinacija. „U našoj vlastitoj zemlji državnim institucijama koje bi nas trebale pratiti i financijski potpomagati još uvijek moramo nadugo i naširoko objašnjavati da novac uložen u nas nije potrošen uzalud, već je to mudra investicija koja će se kroz godine višestruko vratiti kroz porast broja turista koji su nas upoznali upravo na ovakvim festivalima, a onda su se zainteresirali i odlučili nas pobliže upoznati posjećujući Hrvatsku“ objasnio je Bavčević. I nije propustio onako potiho na kraju razgovora nam šapnuti jednu veliku želju: da i hrvatski gradovi na Jadranu, baš kao i Sete, počnu živjeti i disati s morem i brodovima.

 

Nautica Portal