Foto: Index.hr

 

Brojne kupače, kako domaće, tako i strane, ovo su ljeto na sjeveru Jadrana iznenadili veliki oblaci misterioznih, želatinoznih stvorenja. Nekima su ona bila simpatična, no većinu je njihova pojava prestrašila jer su pretpostavili da je riječ o meduzama koje bi ih mogle opeći. Na sreću kupača, ali na nesreću ribara, uočena jata prepuna prozirnih jajolikih bića veličine desetak centimetara nisu tvorile meduze već rebraši – bezopasni za ljude, ali potvrđeno pogubni za riblji fond.

 

U hrvatskoj se javnosti malo zna o njima jer su u Jadran uvezeni tek nedavno, piše Index.hr. Rebraš ili morski orah (Mnemiopsis leidyi) invazivna je vrsta koja je iz voda istočnih obala Sjeverne Amerike u Mediteran stigla 1982. najvjerojatnije u balastnim vodama tankera. Imaju dvije lovke i osam uzdužnih pločica nalik na rebra, po kojima su dobili ime. Rebra im svjetlucaju u plavičastim i ružičastim nijansama. Pločice su nastale spajanjem trepetljiki, a omogućuju im plivanje, mada ne osobito brzo. U našim vodama Mnemiopsis leidyi prvi put je zabilježen 2005., a od prošle godine se i prvi put udomaćio. Razlog za alarm je činjenica da je ta vrsta ranije poharala riblje fondove brojnih mora, prije svega Crnoga mora. Naime, morski orah hrani se zooplanktonom, jajašcima i larvama komercijalno najvažnijih vrsta riba kao što su srdela i inćun, a također je konkurent plavoj ribi u borbi za hranu. Sredinom 1990-ih u Crnom moru uzrokovao je štete u ribarstvu koje se računaju u milijardama eura. Nakon toga poharao je i Azovsko, Kaspijsko i Baltičko more.

 

Davor Lučić iz Instituta za more i priobalje u Dubrovniku zajedno sa svojim kolegama iz Slovenije i Italije ove je godine objavio znanstveni rad u časopisu Journal of Sea Research koji je, među ostalim, pokazao da su se rebraši proširili po sjevernom Jadranu i počeli se ondje razmnožavati. U studiji autori pišu da su eksplozije populacija u 2016. bile zabilježene u razdoblju od sredine kolovoza do studenog te da su pronađeni primjerci u dužini varirali od 2 do 13,5 cm. U istočnim dijelovima sjevernog Jadrana prošle su godine zabilježeni manji primjerci i larva. Srednja produkcija jajašaca jedne jedinke u laboratorijskim uvjetima procijenjena je na 4320. Ukratko vrlo su produktivni.

 

Lučić kaže da je brojnost rebraša ove godine bila veća nego prošle te da su se pojavili ranije. „Prošle godine prvi smo ih puta zabilježili u srpnju, a ove još u lipnju. Proširili su se na veća područja. Prema dojavama veći broj rebraša zabilježen je i u blizini Cresa“, rekao je za Index Lučić. Stručnjaci ističu da im je brojnost  teško precizno izmjeriti jer nisu dobri plivači tako da ih struje i vjetrovi raznose pa njihove koncentracije ovise o njima. Primjerice, bura će ih odnijeti od obale, a jugo ih nabiti uz obalu. No na nekim lokacijama u prostornom metru izbrojeno ih je više od 500. Lučić kaže da je sada jasno da su se rebraši na sjeveru Jadrana ustalili.

 

„Prezimili su cijelu zimu. Nije ih bilo puno, no stalno smo ih susretali od Rovinja do talijanskih laguna. Prirodno, s pojavom toplijeg vremena pojačala se njihova reprodukcija. Možemo očekivati da će se to događati i narednih godina budući da su sada tu. Do kada će ih biti, hoće li njihov broj rasti ili će padati, teško je reći. Priroda će odraditi svoje. Nemoguće je reći hoće li oni nestati zbog natjecanja za hranu s ribama. Iskustva iz drugih mora pokazuju da su oni vrhunski predatori za zooplankton, a da pritom u Jadranu nemaju prirodnih neprijatelja.“

 

Ovo ljeto rebraši su prvi put zabilježeni i u luci Ploče gdje su najvjerojatnije stigli u balastnim vodama s brodovima koji plove u Jadranu. Kada teretni brod dođe u Ploče na utovar, on će ispustiti balastne vode i uzeti teret. Kada dođe u neku luku na sjeveru, istovarit će teret i uzeti balastne vode, a s njima i rebraše. Tako se rebraši sa sjevera prevoze u Ploče, a pitanje je vremena kada će se i ondje udomaćiti. "To se dogodilo polovinom rujna. Dobili smo dojavu. U početku su to bile veće koncentracije koje su se s vremenom smanjivale. U ovom trenutku su nestale. Ta se populacija očito nije prilagodila uvjetima u novom akvatoriju, no to ne znači da neće ubuduće. Slično se ranije događalo u sjevernom Jadranu. Oni su prvi puta zabilježeni 2005. no nisu se odmah prihvatili. Trebalo je proći 10 godina da se prilagode i ondje nastane.



Prirodni neprijatelj Mnemiopsis leidyi inače je drugi rebraš Beroe ovata, međutim on nije prisutan u Jadranskom moru. Lučić ističe da uvoz Beroe ovata ne može biti rješenje problema je bi on mogao postati nova invazivna vrsta čije posljedice ne možemo predvidjeti.  "Mi ne znamo što bi se moglo dogoditi kada bi Beroe ovata prevladao. Takve metode rješavanja problema jedne invazivne vrste drugom uvijek su nepopularne među biolozima“ kaže Lučić. Rebrašima najviše odgovara sjeverni Jadran jer je to najproduktivnije područje u Jadranskom moru. Ondje za njih postoji obilje hrane zbog rijeke Po i drugih pritoka koje donose obilje hrane za plankton, među ostalim i umjetnih gnojiva. Tu je također i ljudski utjecaj najsnažniji jer ondje ima najviše luka u koje dolaze teretni brodovi koji ih dopremaju u svojim balastnim vodama. 

 

„Nemamo drugog realnog objašnjenja za dolazak rebraša u Jadran nego što su balastne vode. Za ovaj problem za sada ne postoji nikakvo rješenje. Naime, njihova moć reprodukcije je toliko velika da nikakvo mehaničko odstranjivanje ne bi imalo nikakvog efekta. Rebraši su dvospolci, no mogu mijenjati spol po potrebi, a također je poznato da imaju sposobnost samooplodnje. Jedino što se trenutno može raditi jest praćenje, odnosno promatranje razvoja situacije. No nama za to trebaju sredstva. Trebalo bi uključiti brodove i ljude, a toga trenutno nemamo na raspolaganju. U budućnosti će nas također zanimati izvješće ribara imaju li nakon ove dvije godine neke pokazatelje da ulov plave ribe – inćuna i srdele pada. Za sada je malo rano za to, no to je prvo što treba vidjeti“ kaže Lučić.

 

Nenad Jarić Dauenhauer / Index.hr