Kanoćal

Zbog oduzete koncesije za marinu Tribunj iz 2002. godine ACI, prema važećim zakonima, nije smio dobiti koncesiju za gradnju marine u Slanom i za sidrište u Skradinu

Foto: ACI

 

Poslovanje jedne od strateški najvažnijih kompanija domaćeg gospodarstva – tvrtke ACI d.d. koja upravlja sa 21 od ukupno 56 registriranih marina na hrvatskoj obali – ozbiljno je ugroženo zbog koncesija za novu marinu Slano pokraj Dubrovnika, čija je gradnja započela u listopadu prošle godine, te za sidrište u Skradinu, koje su prema svemu sudeći dobivene protuzakonito, iako i Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture i sam ACI tvrde suprotno.

 

Naime, Zakon o pomorskom dobru iz 2009. godine u svojem dijelu koji određuje načine dodjele koncesije za obavljanje gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru, točnije u članku 17. navodi da tražitelj koncesije mora ispunjavati točno pet osnovnih kriterija kako bi uopće stekla pravo na natjecanje za koncesiju. Između ostaloga, uvjeti su i „da su do sada podmirene sve obveze iz ranijih koncesija“ te „da do sada nije oduzimana koncesija iz članka 30. ovog Zakona“. Članak 30. istog Zakona pak navodi kako se koncesija može oduzeti „ako ovlaštenik koncesije ne izgradi u određenom roku građevine ili druge objekte za koje mu je dana koncesija“ i „ako ovlaštenik koncesije neuredno plaća naknadu za koncesiju“. A upravo to se dogodilo ACI-ju 2002. godine kada je zbog nemarnog poslovanja i nepridržavanja preuzetih obaveza izgubio koncesiju za izgradnju marine u Tribunju, koju je dobio dvije godine ranije!!!

 

Ukratko, plan gradnje marine u Tribunju pokrenut je na samom početku 90-ih godina, a za njezinu gradnju osnovana je i posebna tvrtka "Nautički centar Tribunj", u koju je ušlo nekoliko lokalnih šibenskih tvrtki i naftna kompanija INA. Oni su, međutim, ubrzo odustali od investicije i gradilište je godinama stajalo prazno. Hrvatska Vlada je krajem devedesetih godina, točnije 1999. koncesiju ustupila ACI-ju, koji u zakonskom roku, u naredne dvije godine nije započeo s izgradnjom marine niti je u državni proračun uplatio naknadu za koncesiju, što je bio dužan učiniti. Stoga im je odlukom tadašnje Vlade od 28. siječnja 2002. godine koncesija oduzeta, kako je objašnjeno, „zbog toga što ovlaštenik koncesije nije u određenom roku izgradio luku, te iz razloga što nije plaćao koncesijsku naknadu“. Iste je godine za novog koncesionara izabran mađarski „Danuvius“ koji je investirao u gradnju marine sa 240 vezova u moru i 150 na kopnu. Marina pod njihovom upravom uspješno posluje već punih 11 godina.

 

Sporna dokumentacija za dobivanje koncesije za marinu u Slanom

 

Gubitak koncesije za tribunjsku marinu ACI-ju u tom trenutku nije posebno naštetio, no priča se stubokom mijenja 2012. godine, kada je Dubrovačko-neretvanska županija raspisala natječaj za izgradnju marine u Slanom. Prilikom prijave na natječaj u dokumentaciji je između ostaloga – temeljem Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru iz 2012. godine - bilo potrebno priložiti i ovjerenu izjavu u kojoj je trebalo naznačiti je li „ponuditelj ispunio sve obveze iz drugih koncesija ako ih ima ili ih je imao“ te izjavu „da li je ponuditelju do sada oduzeta koncesija sukladno članku 30. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Kako je na spomenutom natječaju za najboljeg ponuđača izabran upravo ACI, s kojim je kratko nakon toga i potpisan ugovor o koncesiji, realno je pretpostaviti da je ACI na natječaj predao dokumentaciju u kojoj je između ostaloga priložena i izjava da tvrtka nema dugovanja po obvezama iz ranijih koncesija i da im do tada koncesija nije oduzimana!!!

 

Bilo bi doista zanimljivo vidjeti kako je ACI formulirao izjavu o tome da im „do tada koncesija nije oduzimana“ i da „do tada nemaju neizmirenih obaveza prema državnom proračunu na ime koncesijskih naknada“. Je li dakle ACI koncesiju za gradnju marine u Slanom dobio protuzakonito, temeljem neistinite dokumentacije koja je predočena na natječaju, a komisija za dodjelu koncesija Dubrovačko-neretvanske županije očito se nije potrudila provjeriti vjerodostojnost predočenih dokumenata?

 

No čini se da problem koncesije za marinu u Slanom – koja, usput rečeno, za ACI ima ključno značenje jer je to prva investicija u izgradnju nove marine nakon pune 24 godine „sušnog“ razdoblja koje se svelo isključivo na održavanje postojećih kapaciteta i potpuni izostanak investicija u nove projekte – nije jedini problem s koncesijama koji muči ACI. Naime, početkom ljeta prošle godine Šibensko-kninska županija donijela je odluku da se tvrtki ACI dodijeli koncesija za nautička sidrišta u uvalama Vozarica i Srednja draga kod Skradina. I za tu je koncesiju, među ostalom dokumentacijom, zahtjevu trebalo priložiti i izjavu da tvrtki do tada nije oduzeta koncesija iz razloga koji su navedeni u članku 30. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. To je ACI zasigurno i učinio, jer bi u protivnom dokumentacija bila nepotpuna i zahtjev ACI-ja se ne bi ni razmatrao. A to drugim riječima znači da je ACI i u ovom slučaju svjesno predao neistinitu dokumentaciju. Ili je netko u Šibensko-kninskoj županiji zažmirio i prihvatio ACI-jevu ponudu bez posebnih preispitivanja???

 

Bura i oko koncesije za sidrište u Skradinu

 

Sama dodjela koncesije za sidrište u Skradinu i ranije je izazvala dosta prijepora u javnosti, posebno u lokalnim krugovima, a u središtu skandala našao se upravo ACI, i to nevezano uz temu o kojoj govorimo u ovom članku. Naime, ACI je svojom nelojalnom, nerealno visokom i „prenapuhanom“ ponudom od čak 6,5 milijuna kuna planiranih ulaganja u skradinsko sidrište koje će se sastojati od svega 18 plutača do nogu potukao pet lokalnih tvrtki koje su se također javile na natječaj, a koje svojim daleko skromnijim ponudama nisu mogle pratiti ACI-jev „predugi“ korak. Nekolicina lokalnih poduzetnika već je tada upozoravala da je ACI-jeva ponuda nerealna, da ulaganje u sidrište sa 18 plutača ni u kojem slučaju ne može imati toliku vrijednost, te da je stvarna visina potrebnih ulaganja višestruko manja. No vijećnici šibensko-kninske Županijske skupštine u odluci su se očito rukovodili blagoglagoljivim obećanjima ACI-ja da će sidrište godišnje donositi prihod od čak milijun kuna, iako sve procjene i iskustva koncesionara na drugim sidrištima slične veličine spominju maksimalan prihod od 400.000 kuna na godinu. ACI je unatoč tome koncesiju ipak dobio, a jedan od poduzetnika čija ponuda na natječaju nije prošla uložio je žalbu na odluku vijećnika Županijske skupštine te će natječaj, u skladu s propisima, još jednom „pretresti“ Ministarstvo pomorstva, prometa i infrasturkuture.

 

Uzmemo li u obzir da im je koncesija za marinu u Tribunju oduzeta, može se postaviti pitanje i po kojoj osnovi ACI može produžiti koncesije za svaku od svoje 21 marine ako mu činjenica da mu je koncesija već jednom oduzeta priječi dobivanje, odnosno produženje isteklih koncesija? Pa je slijedom toga sporna i odluka hrvatske Vlade od 25. siječnja 2007. godine kojom su ACI-ju produžene koncesije za ukupno 11 marina u njihovom vlasništvu (marine Pula, Rab, Šimuni, Žut, Skradin, Trogir, Milna, Vrboska, Palmižana, Piškera i Korčula) i to do 31. prosinca 2030. godine, budući da je zakonska odredba kojom se određuje da tražitelju koncesije ne smije biti prethodno oduzeta niti jedna koncesija vrijedila i u ranijem Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, onom iz 2003. godine.

 

No prema službenom odgovoru Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, u dodjeli koncesija ACI-ju za marinu u Slanom i za sidrište u Skradinu, a potom i za produženje koncesija za 11 marina u vlasništvu tvrtke, nema ama baš ničeg spornog. „Društvo ACI d.d ispunilo je sve uvjete i obveze tražene prema raspisanim natječajima za koncesije. Istom društvu sukladno članku 30. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koncesija nije oduzeta, a što je bio jedan od uvjeta samog natječaja.“ stoji u šturom odgovoru MPPI-a. Drugim riječima, MPPI se poziva isključivo na odredbe aktualnog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2009. godine, tvrdeći kako sve ono što se događalo prije jednostavno ne vrijedi.

 

ACI.Slano.3ACI: Ishod koncesija po ranijim zakonima je nebitan!

 

Isto tvrdi i ACI, koji u svojem odgovoru na naš upit navodi kako im „do sada nije oduzimana koncesija iz članka 30. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama“, te da je ACI uz prijavu za natječaj za dodjelu koncesije za marinu u uvali Slano „priložio svu propisanu dokumentaciju. Po provedenom postupku, utvrđeno je da je ponuda ACI d.d u potpunosti u skladu s odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, podzakonskim propisima i uvjetima natječaja“, temeljem čega im je Županijska skupština Dubrovačko-Neretvanske županije 13. ožujka 2012. dodijelila koncesiju. A budući da im, kako tvrde, „nije oduzimana koncesija iz članka 30. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama“ prema njihovom objašnjenju nema nikakvog pravnog osnova da im se ospori i dodjela koncesije za sidrišta u Skradinu, a samim time i valjanost svih ostalih koncesija za marine u sustavu ACI-ja. „Ishod koncesija po ranijim zakonima (Zakonu o morskim lukama odnosno Pomorskom zakoniku), koji su prestali važiti donošenjem Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, je nebitan i bespredmetan“ tvrde u ACI-ju.

 

No kako onda objasniti odredbu iz članka 17. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koja jasno kaže da je uvjet za dobivanje koncesije: „da su DO SADA podmirene sve obveze iz ranijih koncesija“ (što u ACI-jevom slučaju nije bilo ispunjeno!) i „da DO SADA  nije oduzimana koncesija iz članka 30. ovoga zakona“ (što također nije ispunjeno)? Izrijekom, naime, nigdje ne stoji da ti uvjeti vrijede tek od tog Zakona, već u članku stoji jasna formulacija „DO SADA“, odnosno do trenutka podnošenja zahtjeva za neku novu koncesiju.  

 

Ako se objašnjenje i ACI-ja i Ministarstva pomorstva kako „grijesi“ počinjeni u vrijeme važenja starog zakona nisu prepreka za sticanje prava propisanim u novim zakonskim odredbama, čak i uzme u obzir pa ih se proglasi nevažećima prema onoj staroj izreci „što je bilo – bilo je“, ipak ostaje nesporna činjenica da su razlozi za oduzimanje koncesije iz starog Zakona o morskim lukama (koji je vrijedio u trenutku oduzimanja koncesije ACI-ju za marinu Tribunj) ostali posve isti i u narednim zakonima (Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. i 2009., a navedeni su i u prijedlogu najnovijeg Zakona o pomorskom dobru koji tek treba krenuti u saborsku proceduru), te da su grijesi koji se stavljaju na teret ACI-ju i u novim zakonima jednako istaknuti kao opravdan razlog za nedodjeljivanje nove koncesije. Što cijelu zavrzlamu dodatno zapetljava, pa se iza objašnjenja ACI-ja da „ono prije ne vrijedi“ može opravdano staviti veliki znak upitnika. 

 

ACI se, dakle, u navedenim slučajevima doslovno lovi za slamku, vozeći svojevrsni „pravni slalom“ između zakonskih odredbi koje im ne odgovaraju i prihvaćajući samo one koje im idu u prilog. A to pak daje prostora zaključku da bi iznimno zainteresirani investitor, koji bi bio voljan uložiti u dobar pravni tim, vrlo lako mogao osporiti novodobivene ACI-jeve koncesije za marinu Slano i sidrište u Skradinu. A takva bi situacija ozbiljno uzdrmala temelje na kojima počiva ACI. U svakom slučaju ovaj će sporni trenutak i te kako utjecati na tijek najavljene privatizacije ACI-ja, koja se najavljuje već dugi niz godina, no još nije ostvarena.

 

Sandra Carić Herceg / Nacional / Nautica Portal