Kanoćal

Soline.prva

Neadekvatni sidreni blokovi, nerijetko prevrnuti ili sa tragovima povlačenja po dnu, pretanki konopi, popucali i na brzinu zakrpani – to je stvarnost sidrišta na Pašmanu, a ono je tek jedno od mnogih sličnih

 

 Foto: Nautica Portal

 

Većina nautičara koja redovno ili bar povremeno koristi usluge koncesioniranih sidrišta, odnosno privez na bovu, čini to prije svega u dobroj vjeri kako je privez na bovu sigurniji od boravka na vlastitom sidru. Dobro je, naime, poznato da mnogi nautičari koji tijekom sezone posjete Jadran i vlastitim ili pak unajmljenim brodicama i Jahtama krstare našom obalom posjeduju manjkavo pomorsko znanje i nedovoljno nautičko iskustvo, te se u privez na bovu pouzdaju više negoli u sidro na svojem plovilu i u vlastito znanje pravilnog sidrenja. Pritom podrazumijevaju da je bova kvalitetno i sigurno mjesto koje će i njih i njihovo plovilo zaštititi od neugodnih posljedica havarija i nasukavanja uslijed jakog vjetra i nevera. No je li baš tako i mogu li nautičari doista biti sigurni da je bova na koju su se u dobroj vjeri privezali doista sigurna?

 

Ne!!! Ne mogu!!! Iskustvo koje je Nautica Portal ovoga ljeta imao na otoku Pašmanu posvjedočio nam je da su nautičari lakovjerni naivci koji nisu ni svjesni da masno plaćaju „mačka u vreći“, te da su bahatost i pohlepa jednog dijela vlasnika koncesijskih sidrišta neizmjerni u nastojanju da lako i brzo zarade, a da pritom smatraju kako nautičarima nisu dužni ništa pružiti za njihov novac. Stoga je ovo pravi trenutak za ponovno pokretanje pitanja tko je nadležan za povremene kontrole kvalitete sidrenih priveza i sigurnost koncesioniranih sidrišta nakon što koncesionar dobije dozvolu za rad. Ono što smo zatekli u uvali Soline na Pašmanu, u koju smo se početkom srpnja namjeravali skloniti pred najavljenom neverom, zaprepastilo nas je i ostavilo u nevjerici. Uvala Soline na zapadnoj strani Pašmana mirna je uvala dobro zaštićena od  gotovo svih vjetrova, u kojoj nekoliko posljednjih godina koncesiju za nautičko sidrište sa 30-ak bova posjeduje obrt „Frane“ iz Pašmana.  Kako je brodica na kojoj smo boravili relativno plitkog gaza, odlučili smo koristiti jednu od bova u samom dnu, odnosno najzaštićenijem dijelu uvale u kojem je more već prilično plitko.

 

Prevrnuti sidreni blokovi, popucali konopi, tragovi povlačenja sidrenih blokova po dnu...

 

Već i kratak pogled na korpo morto (sidreni blok), koji se golim okom mogao vidjeti na dnu, pokazao nam je da blok leži izvaljen na bok, odnosno da je očito neki veći brod preokrenuo betonsku kocku. Odustajemo od priveza i odlučujemo potražiti drugu bovu, no prije nego što smo uspjeli uhvatiti drugu plutaču čamcem nam se približio predstavnik koncesionara sa zahtjevom da platimo privez. Na naš komentar da je sidreni blok prijašnje bove prevrnut i nesiguran za privez dobili smo nemušt odgovor: „Ma to je neki veći brod jučer malo jače povukao i prevrnuo korpo morto. Gazda ima brod-dizalicu pa će ga vratiti na mjesto“ rekao nam je mladić koji nam je odmah naplatio vez 14 kuna po dužnom metru plovila.

 

Odgovor nas nije zadovoljio pa smo, obavivši privez, odlučili zaroniti i malo „prošetati“ sidrištem, a na provjeru nas je dodatno motivirao hitri bijeg jednog katamarana sa sidrišta, koji je kratko nakon priveza odriješio cimu i odlučio napustiti Soline. Već prvi zaron nas je zaprepastio, a evo što smo zatekli pod površinom:

 

Veličina sidrenih blokova iznenađujuće je mala, dovoljna tek za oveći čamac ili manju jedrilicu, a nikako za brodove od 12, 15 ili više metara ili katamarane, kakvih je bilo na vezu u tom trenutku. Konopi koji spajaju bove sa sidrenim blokom tanki su kao mali prst, ne veći od 12 mm u promjeru, na većini bova vidljivo je da je konopac pukao pa je običnim čvorom na prekinuti komad konopa nadovezan novi komad, odnosno konopi su doslovno krpani umjesto da su zamijenjeni novima!!! Uokolo gotovo svih sidrenih blokova uočljivi su komadi pokidanih konopa koji leže na dnu. Gotovo polovina sidrenih blokova je izvrnuta na bok – zasigurno su i oni preokrenuti „jučer“, ako je suditi po izjavi predstavnika koncesionara! -  a dobar dio njih je i posve preokrenut naopako, tako da kuka leži u pijesku, a konop je prignječen pod betonskim blokom i struže o mjegov rub. Na dijelu sidrenih blokova, odnosno u pijesku oko njih vidljivi su tragovi povlačenja po dnu, što znači da je neki teži brod očito čitav blok vukao za sobom. A da je to točan zaključak uvjerili smo se vrlo brzo, kad je već spomenuti katamaran napustio sidrište. Naknadno smo uočili da se bova na kojoj su bili vezani približila susjednoj bovi na svega 4-5 metara!!! Veliki katamaran je korpo morto vukao po dnu, i to po vjetru od svega 15-ak čvorova, no na svu sreću skiper je uočio pogibelj i udaljio se na vrijeme. 

 

„Meni se ne isplati ulagati u sidrište kad do zadnjeg časa nisam znao hoće li mi produžiti koncesiju“

 

Obzirom da su zamjerke na sidrište vrlo ozbiljne, dali smo priliku i koncesionaru, vlasniku obrta „Frane“ g. Karlu Magiću da objasni situaciju i odgovori na nekoliko pitanja. Magić nam je u telefonskom razgovoru priznao da su betonski sidreni blokovi „možda doista premali“ i da veći brodovi doista znaju prevrnuti blokove, no tvrdi da je to zatečeno stanje na koje nije mogao utjecati. Na našu molbu da objasni to „zatečeno stanje“ kazao nam je da mu je koncesija za sidrište Soline produžena tek u svibnju ove godine, kada je nautička sezona već počela, te da je bilo kasno za bilo kakve popravke i ulaganja u samo sidrište. „Ja do zadnjega nisam bio siguran hoću li dobiti koncesiju ili će ona biti dodijeljena nekom drugom ponuđaču koji se javio na natječaj. Nitko mi nije mogao garantirati da će mi koncesija biti produljena. A meni se ne isplati ulagati u sidrište za koje ne znam hoću li ga dobiti ili ne“ kaže Magić. No kasnije je potvrdio da je njegov obrt koncesiju za sidrište Soline imao i proteklih pet godina, što znači da ni u tom razdoblju nije učinjeno ništa da se sigurnost sidrišta i kvaliteta sidrenih blokova podignu na višu razinu.

 

Na upit o premaloj debljini konopa koji veže bovu za sidreni blok Magić kaže kako „nije važna debljina konopa, nego njegova kvaliteta, jer tanji konop može biti čvršći od debljega“. Sa tom tvrdnjom doista bismo se i mogli složiti da  njegove riječi ne demantiraju popucali konopi koji leže po dnu uokolo sidrenih blokova i da se nismo uvjerili u neobično „krpanje“ konopa koji su očito pucali pod opterećenjem većih brodova. „Konopi većinom nisu pukli, nego su presječeni propelerima brodova“ nudi Magić prilično neuvjerljivo objašnjenje, no ne objašnjava činjenicu zbog čega su popucali konopi krpani umjesto da se zamijene novima. Koncesionar dodaje kako konopac nerijetko pukne i zbog toga što se – uglavnom pod okriljem noći, kako je objasnio – na jednu bovu znaju privezati i po dva broda kako bi izbjegli plaćanje naknade za sidrenje. Na naš upit posjeduje li važeću policu osiguranja od odgovornosti za eventualnu štetu nastalu na njegovom sidrištu Magić odgovara pozitivno, no kako nemamo načina provjeriti njegove riječi, ostavljamo čitateljima na slobodnu procjenu hoće li mu povjerovati ili ne.

 

„U svakom slučaju, situacija na sidrištu će od iduće godine biti značajno bolja, jer je Zakon o dodjeli koncesija sada izmijenjen i koncesije se dodjeljuju na 10 godina umjesto dosadašnjih pet, što nam otvara mogućnosti za ulaganja u proširenje ponude. Ja imam namjeru uložiti sredstva u sidrište Soline kako bi ono postalo jedno od najboljih i najsigurnijih na Jadranu“ kazao nam je za kraj razgovora Karlo Magić. Preostaje nam, dakle, da već iduće godine provjerimo istinitost njegovih riječi. No što će do tada biti sa nautičarima koji koriste usluge sadašnjeg sidrišta Soline, sa neadekvatnim i prevrnutim sidrenim blokovima, pretankim i zakrpanim konopima i nesigurnim privezima na kojima je povlačenje korpo morta po dnu uobičajena pojava? Na to pitanje nismo uspjeli dobiti odgovor.

 

Zaključit ćemo tek da bismo bili nepravedni ako bismo sve koncesionare optužili za bahatost i pohlepu, jer na Jadranu na svu sreću ima nemali broj doista uzornih, dobro održavanih, kvalitetnih i iznimno sigurnih sidrišta. No nažalost ima i onih drugih, nesigurnih pa i opasnih, kakvo je i ovo opisano u našem članku. Stoga nam je cilj ovakvim tekstovima potaknuti promjene, uvođenje reda i kontrole kvalitete sidrenih priveza i koncesijskih sidrišta kako bismo sigurnost nautičara - a posebno onih neiskusnijih i pomorskim znanjem i vještinama slabije potkovanih - podigli do primjerene razine.

 

Sandra Carić Herceg / Nautica Portal