Kanoćal

6. Dani hrvatske male brodogradnje okupili su sve one koji nešto znače u domaćoj proizvodnji brodica i jahti, ali od državnih institucija, kako je to već uobičajeno, nije došao nitko

 

Foto: Nautica Portal

 

Jesu li najviše državne institucije poput Ministarstva gospodarstva i Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, doista slijepe za malu brodogradnju? Ako je suditi po upravo održanim 6. Danima hrvatske male brodogradnje, koji su upravo u nedjelju zatvorili svoja vrata, ta konstatacija nije daleko od istine. Naime, kao i sve godine do sada, ova je manifestacija u marini hotela „Le Meridien Lav“ kod Splita okupila sve one koji nešto znače u domaćoj proizvodnji brodica i jahti – svojih 50-ak plovila izložila su čak 33 mala brodograditelja – ali se, po sada već uhodanoj praksi, nije pojavio nitko od predstavnika državnih institucija koje bi po prirodi svojih zadataka trebale dati podršku i konkretnu pomoć ovim upornim i marljivim ljudima.

 

Konstataciju o „sljepoći“ hrvatske države za malu brodogradnju zapravo smo „posudili“ od prof. Joška Božanića, hrvatskog znanstvenika viških, odnosno komiških korijena, autora projekta „Falkuša“ i predsjednika kulturne ustanove „Ars Halieutica“, koju je izrekao na predavanju o povijesti komiške falkuše u okviru 6. Dana hrvatske male brodogradnje. Božanićeva konstatacija da je „hrvatska nacija slijepa za more“ u kulturnom smislu doista upozorava, no dodali bismo da se ta sljepoća prenosi i na gospodarsku sferu.

 

Jer kako drugačije objasniti činjenicu da nitko iz dvaju spomenutih ministarstava nije našao za potrebno prisustvovati okruglom stolu o aktualnoj situaciji u maloj brodogradnji, koji se trebao održati upravo u okviru 6. DHMB-a (okrugli stol zajedno su organizirali Udruga Dani hrvatske male brodogradnje i Nautica Portal), no njegovo je održavanje propalo zbog neodazivanja predstavnika dvije državne institucije, koji su se, iako uredno pozvani, opravdali važnijim obavezama i zadacima od razgovora sa „malim“ brodograditeljima. A da im je mala brodogradnja doista „zadnja rupa na svirali“, u Ministarstvu gospodarstva dokazali su i činjenicom da je mala brodogradnja kao industrijski sektor potpuno izbačena iz Nacrta Prijedloga Industrijske strategije 2014. – 2020. Potražite li pak na stranicama Ministarstva gospodarstva, u sektoru Industrije, plan i strategiju razvoja male brodogradnje, nećete je naći!!! Za razliku od „velike“ brodogradnje, koja je pomno razrađena i analizirana, o maloj brodogradnji nema ni jedne jedine riječi, a na stranici koja vodi u taj podsektor naći ćete tek obavijest da je stranica „u izradi“.

 

Državne institucije podcjenjuju malu brodogradnju

 

I dok država, koja se voli hvaliti kako je “zemlja sa višestoljetnom pomorskom tradicijom“, maćehinski okreće glavu od malih brodograditelja, oni samozatajno i vrijedno rade i nastoje preživjeti sve nedaće i klipove koje im ta ista država godinama podmeće pod noge. Upravo je mala brodogradnja jedna od rijetkih proizvodnih gospodarskih grana koja još uvijek preživljava na hrvatskoj gospodarskoj sceni desetkovanoj krizom i recesijom. I upravo je mala brodogradnja jedna od još malobrojnih koja tržištu – ne samo domaćem, već i inozemnom! - nudi autohtone hrvatske proizvode utemeljene na višestoljetnoj tradiciji proizvodnje plovila. Svake godine tržištu se predstavi nekoliko novih modela brodica i jahti iza kojih stoje mjeseci i godine ustrajnog rada. Mnogi od tih malih brodograditelja svoje brodice prodaju inozemnim kupcima, poneki otvoreno kažu da čak 50 posto njihovih brodica odlazi izvan granica Hrvatske ili pak ostaju u hrvatskim lučicama i marinama, ali u vlasništvu stranih državljana. Neki od njih uspješno se probijaju na inozemnim sajmovima i na svjetskim tržištima, pa hrvatske brodice plove morima Norveške, Švedske, Australije, Italije, Crne Gore, ... Treba li posebno napominjati i da inozemna priznanja ne izostaju. Početkom ove godine motorni brod Elan 30, koji proizvodi obrovačka tvornica „Elan motorni brodovi“ osvojio je prestižnu nagradu  „European Powerboat of the Year 2014.“. A takvih i sličnih europskih i svjetskih priznanja nije malo.

 

No sve to nije dovoljno da država svrne pogled na male brodograditelje i makar ih zapita kako im može pomoći i olakšati tešku situaciju u koju je i ova, jednako kao i sve proizvodne grane, zapala s početkom ekonomske krize i gospodarske recesije. Mali su brodograditelji posebno ogorčeni na činjenicu da državne institucije podcjenjuju domaću malu brodogradnju i njezinu sposobnost da se prilagodi europskom tržištu i ponudi mu proizvod koji je i te kako konkurentan i cijenom i kvalitetom. „Država za nas nema razumijevanja, ne želi nam smanjiti PDV kako bi nam olakšala poslovanje, kao što je to, recimo, učinila Italija i tako dala poticaj svojim malim brodograditeljima. Ne prihvaća nas ni kao dio turističke ponude, nema nas ni u Turističkoj strategiji Hrvatske. Kad god na adrese nadležnih institucija šaljemo pitanja, ne dobivamo nikakve konkretne odgovore. Država kao da ne zna što bi s nama i mi smo prepušteni sami sebi“ kazao nam je Milivoj Bubić, vlasnik tvrtke „Certus“ koja proizvodi brodice imenom „Betina“. „Državne institucije trebaju procijeniti koja od sadašnjih malih brodogradilišta imaju izvozni potencijal i koja tržištu mogu ponuditi kvalitetne brodove i takva mala brodogradilišta onda treba podržati određenim poticajima i subvencijama. Jer ako velika brodogradilišta bez problema mogu dobiti milijarde kuna poticaja, zbog čega i mi ne bismo mogli dobiti poticaje, a imamo što ponuditi tržištu“ pita se Bubić.

 

I doista, zaprepašćuje podatak da je u sanaciju i restrukturiranje pet velikih hrvatskih brodogradilišta u posljednjih 20 godina, odnosno u periodu od 1992. do 2012. godine, utrošeno oko 28,5 milijardi kuna, odnosno oko 3,72 milijardi eura. Da je samo nekoliko postotaka od spomenutog iznosa uloženo u poticaje maloj brodogradnji, ona bi danas zasigurno bila jedna od najsnažnijih i najvitalnijih proizvodnih grana u Hrvatskoj sa izrazito visokom stopom izvoza. Jer nemojmo zaboraviti da je sve do izbijanja krize, odnosno do odluke prijašnje Vlade da 2008. godine uvede trošarine na nova plovila, kojom je prodaja novih plovila gotovo posve zaustavljena , a mali brodograditelji doslovno bačeni na koljena, da je dakle do tog trenutka upravo mala brodogradnja označena kao jedna od najpropulzivnijih industrijskih grana u Hrvatskoj sa prosječnim rastom od 20-ak posto godišnje.

 

„Odavno sam izgubio iluziju da će nas ikada posjetiti netko iz državnih institucija!“

 

Stipe Nevistić, vlasnik tvrtke „Pearl Sea Yachts“ koja proizvodi motorne brodove Pearl Sea, rezignirano kaže kako od države i ne očekuje neku pomoć. „Tražimo samo da nas ne tuku!“ precizirao je. A na pitanje „tuče“ li ih država, diplomatski odgovara da njegova tvrtka još uvijek uspijeva svoje obaveze podmirivati na vrijeme. „Naša bi mala brodogradnja trebala izaći izvan granica Hrvatske. Čak i ovakvi sajmovi dobra su prilika za promociju hrvatske male brodogradnje u inozemstvu. Zašto na Dane hrvatske male brodogradnje ne bismo pozvali grupu inozemnih novinara, pokazali im ovu ponudu, predstavili im dosege naše male brodogradnje i tako ih motivirali da o nama pišu u njemačkim, austrijskim, talijanskim, francuskim, engleskim medijima.... To bi nam bila prilika da se predstavimo vani“ objašnjava Nevistić.

 

On je, kaže, svjestan da mali brodograditelji od države ne mogu očekivati novčane potpore. Ali državne institucije – Ministarstvo gospodarstva ili Ministarstvo turizima - mogu organizirati dolazak stranih novinara, jer mala brodogradnja nije samo propulzivna gospodarska, već i turistička grana koju svakako trebamo iskoristiti kao našu komparativnu prednost u odnosu na konkurentske zemlje. „Među malim brodograditeljima ima onih koji imaju proizvode svjetske klase i to po vrlo povoljnim cijenama u odnosu na konkurenciju. Mi imamo što ponuditi svjetskom nautičkom tržištu, imamo kvallitetne brodove“ zaključio je Nevistić. No od strane države nema razumijevanja. „Teško mi je shvatiti da u državnim institucijama, ministarstvima, HGK,... nema nikoga tko bi bio zadužen za kontakte s nama. Je li moguće da nema nikoga tko bi razgovarao sa svim proizvođačima pojedinačno, tko bi nam zakucao na vrata i upitao nas kakve probleme imamo, što nas muči i imamo li kakve prijedloge da se situacija popravi? Nitko nam nikada nije došao! Nikada! A ja sam prestao živjeti u iluziji da će se to ikada dogoditi!“ rezignirano je zaključio Nevistić

 

U jednom trenutku tijekom našeg razgovora Milivoj Bubić, graditelj „Betina“, se zapitao: „U krajnjem slučaju zar bi bilo loše da je Ministarstvo gospodarstva podržalo ovu manifestaciju Dana hrvatske male brodogradnje? Tim bi činom podržalo sve male brodograditelje. A oni to nisu učinili. Čak ni načelno“. Na ovo nismo imali što dodati. No bez obzira na svu žuć i gorčinu koju su pred nas izbacili mali brodograditelji, završit ćemo ovaj članak riječima Mirka Dunkića, iskusnog šibenskog brodograditelja kojemu je pripala čast da otvori ovogodišnji sajam DHMB. On je tom prilikom rekao: “Uza sve nedaće ipak smo tu, radimo i dalje. I vidimo se iduće godine!”. I dok država, „slijepa“ za malu brodogradnju, ne promijeni svoj stav, malim su brodograditeljima jedino ljubav prema brodovima, upornost i golema količina entuzijazma recept za opstanak.

 

Nautica Portal