Kanoćal

 

U Nacrtu Prijedloga Industrijske strategije RH do 2020. godine mala brodogradnja uopće nije spomenuta niti prepoznata kao važan proizvodni potencijal

 

 

Foto: forum.ribolovnamoru.com

 

Djelatnost male brodogradnje je sve do izbijanja ekonomske krize 2008. – 2009. godine, a posebno do uvođenja posebnih poreza na plovila 2008. godine, bila jedan od najperspektivnijih inudustrijskih sektora u Hrvatskoj sa prosječnim rastom od 20-ak posto godišnje i sa golemim izvoznim potencijalom. No u aktualnom Nacrtu Prijedloga Industrijske strategije RH za razdoblje od 2014. do 2020. godine, o kojem je javna rasprava upravo završila, uopće nije spomenuta niti prepoznata kao važan industrijski segment, a još manje kao domaći proizvodni potencijal.

 

Naime, u dokumentu Industrijske strategije unutar djelatnosti pod oznakom C30 – Proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava -  spominje se poddjelatnost C30.1, koja se odnosi na proizvodnju brodova i čamaca. Kako je poddjelatnost nazvana upravo tim imenom „Proizvodnja brodova i čamaca“,  pri čemu se pojam „čamca“ ne definira precizno, a pojmovi „brodice“ i „jahte“, uobičajeni u maloj brodogradnji i u zakonskoj regulativi koja se odnosi na plovne objekte, uopće se ne spominju ni u kakvom kontekstu, čini se da najnovija Industrijska strategija taj segment nautičke proizvodnje posve zanemaruje. Malo pažljivije čitanje poddjelatnosti C30.1 „Proizvodnja brodova i čamaca“ pokazuje da tumačenje izneseno u toj poddjelatnosti u potpunosti govori samo o „velikoj“ brodogradnji i poslovanju hrvatskih brodogradilišta, dok se mala brodogradnja ne spominje niti jednom jedinom riječju.

 

Pičuljan: Odluke donesene bez konzultacija sa strukom teško su naštetile maloj brodogradnji

 

 Bio je to povod da za mišljenje o spornom dokumentu, ali i budućnosti ove gospodarske grane upitamo predsjednika Udruge hrvatske nautičke proizvodnje pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca Romana Pičuljana, čovjeka sa dugogodišnjim iskustvom upravo u maloj brodogradnji. „Ne znam točno koliko je ova strategija mjerodavna i koliko se kasnije po njoj bilo što provodi i kreira, međutim ono za  što se mi ispred stručnih udruga zadnjih 5-6 godina gotovo bezuspješno borimo, je da na neki način budemo podrška i svojevrstan partner resornim ministarstvima. To je jedini način da se u startu, već kod donošenja prijedloga nacrta, korigiraju propisi i odredbe kako bi se poboljšalo okruženje u našem sektoru kroz stvaranje boljih preduvjeta za razvoj ove grane industrije. Također na taj način bi se izbjegle situacije kakve smo imali u prošlosti, kao na primjer 2008. godine, kada su bez ikakve konzultacije izglasani propisi, rezultat kojih je bio posebni porez na plovila u iznosu od gotovo 100 % za neke kategorije plovila, što je imalo nemjerljive posljedice za nautički sektor a posebno za našu malu brodogradnju“ tumači Romano Pičuljan.

 

„Ne mogu reći da ta suradnja stručnih udruga sa resornim ministarstvima stagnira, nego naprotiv, no međutim sve to još uvijek nije dovoljno brzo i učinkovito.Trenutno je u toku donošenje konačne varijante prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, oko kojeg smo se kroz izvršnim odbor HUP Udruge nautičkog sektora aktivno uključili, odgovore na naše prijedloge strpljivo čekamo. 

 

Pročitavši malo tekst ove strategije vezan za proizvodnju brodica i  i jahti, kao i neke djelove vezano za druge djelatnosti, vidim da je težište na analizi postojećeg stanja, a manje oko konkretnih mjera usmjerenih prema konkretnim ciljevima. Što se tiče vašeg pitanja zašto nema spomena oko male brodogradnje, poznavajući situaciju u ovoj branši, mislim da ne postoji nitko unutar institucija i resornog ministarstva, tko bi imao stav da je mala brodogradnja nebitna ili da je ne bi trebalo shvatiti ozbiljno. Ipak na osnovu svega što se događalo proteklih godina, i na osnovu ovog dokumenta moglo bi se tako zaključiti, i sigurno bi ta pažnja trebala biti veća“ upozorava Pičuljan.

 

Mala brodogradnja je relativno mlada gospodarska grana koja brzo grabi naprijed

 

Jedan od razloga takvom odnosu resornih ministarstava prema maloj brodogradnji, smatra Pičuljan, jest činjenica da ne postoje relevantni i usporedivi podaci pripremljeni na isti način kao za veliku brodogradnju. „Razlog, između ostaloga, vrlo vjerojatno leži u činjenici da je gradnja brodica i jahti jedna od najmlađih gospodarskih grana, koja je doživjela značajan razvoj u Hrvatskoj tek u periodu između 2000.  i 2008. godine, pa je i u tom djelu u zaostatku u odnosu na 'veliku' brodogradnju.

 

No nevezano na strategiju, i ne ulazeći u detalje kroz brojke, bitno je da odgovorni u resornim ministarstvima  shvate  da je potencijal male brodogradnje ogroman, da se tu ne radi samo o tzv. maloj brodogradnji tj. gradnji brodica i jahti već o cijelom nautičkom sektoru, uključujući marine, čartere, servise, remonte pa čak i restorane i niz drugih zanimanja koja su direktno ili indirektno vezana za ovu djelatnost. To je ogroman potencijal i to su ogromne brojke realiziranog prihoda, te ogroman broj radnih mjesta. Naše je da se bolje organiziramo i nastavimo na inzistiranju na uskoj suradnji sa resornim ministarstvima te našim sugestijama i prijedlozima dovedemo do takvog sustava, koji će imati posložene sve elemente za praćenja razvoja ove grane, i na taj način isključiti mogućnost da se ovakve stvari događaju“ konstatirao je Pičuljan.

 

Josip Zanze, vlasnik tvrtke „Zanzini“ iz Vodica, iza koje je 40-godišnje iskustvo u maloj brodogradnji i koja danas proizvodi brodice „Galeb“ i „Arausa“, ne krije svoje ogorčenje činjenicom da mala brodogradnja, osim što je izbačena iz aktualnog Nacrta Prijedloga Industrijske strategije, niti jednom riječju nije spomenuta ni u ranije donesenoj Strategiji poduzetništva 2013. – 2020. ali ni u Nacrtu Prijedloga Inovacijske strategije 2014. – 2020. Niti jedan d tih dokumenata nije prepoznao potencijal malih brodogradilišta u Hrvatskoj, iako većina tih brodogradilišta gotovo polovinu svoje proizvodnje izvozi ili radi za inozemne naručitelje. „Izgleda da svi mi, bar za sada, institucionalno spavamo!!! Klaster male brodogradnje je propao, Udruga male brodogradnje pri HGK nije reagirala, ne znam što je i je li išta učinila Udruga nautičkog sektora pri HUP-u. No kako strategije, rekao bih, nisu samo mrtva slova na papiru, već se dopunjuju i mijenjaju, to se iskreno nadam da je to isti slučaj i s ovom zadnjom Strategijom“ objasnio je Josip Zanze i dodao: „Valja ju jedinstvenom akcijom svih nas mijenjati, upravo zato što se u toj Strategiji pojavljuju grane na koje Hrvatska računa kao njen oslonac razvoja. Ako to mala brodogradnja nije, a za sada nije, valja dobiti odgovor pa da znamo gdje smo, a i što nam je svima nama činiti“.

 

Ministarstvo gospodarstva: mala brodogradnja je podržana posredno, kroz srodne industrijske sektore

 

Postavili smo stoga pitanje Ministarstvu gospodarstva, koje stoji iza navedene Strategije,  znači li posvemašnje izbacivanje male brodogradnje iz Nacrta Strategije da državne institucije malu brodogradnju ne shvaćaju ozbiljno, da je ne uzimaju u obzir u budućim projekcijama razvoja domaćeg gospodarstva i ne vjeruju u sposobnost naših malih brodogradilišta i obrta za proizvodnju brodica i jahti da mogu pridonijeti razvoju domaćeg gospodarstva i zapošljavanju?  „Odmah moram naglasiti kako mala brodogradnji, kao niti jedna industrijska djelatnost nije izbačena iz Nacrta Strategije, niti je bilo čime stavljena u lošiji položaj. Štoviše, ukoliko se provede i dio operativnih mjera predloženih u Nacrtu Strategije, navedena djelatnost može imati samo višestruke koristi. Naprimjer, ukoliko se provedu mjere koje će dovesti do stabilnog investicijskog okruženja ili npr. obrazovni sustav producira radnu snagu potrebnu za djelatnosti male brodogradnje, ili se restrukturira javna uprava i administracija i postanu efikasniji servis industriji, ne vidimo kako itko može biti u nepovoljnijem položaju“ stoji u odgovoru na naš upit koji je potpisao glasnogovornik Ministarstva gospodarstva Tomislav Cerovec

 

Na naš upit mogu li mali brodograditelji ubuduće očekivati konkretnu pomoć i podršku od državnih institucija, u Ministarstvu gospodarstva tvrde kako su „sva četiri navedena prioritetna područja Nacrta Strategije i operativne mjere unutar prioritetnih područja usmjerene na poboljšanje položaja cjelokupne hrvatske industrije, uključujući i djelatnost male brodogradnje“. „Navedena djelatnost (mala brodogradnja) također ima na raspolaganju cijeli niz horizontalnih mjera iz Strategije poticanja investicija i Inovacijske strategije koje predstavljaju operativne akte Industrijske strategije, čime bi mogla dodatno poboljšati svoj položaj. Na strateškoj razini, o kojoj ovdje govorimo, teško da je bilo moguće ponuditi veću i konkretniju pomoć od ove koju smo već naveli. Također, potrebno je naglasiti da se značajan dio male brodogradnje nalazi u ključnim industrijskim sektorima: proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, proizvodnja strojeva i uređaja te proizvodnja električne opreme koji su definirani kao pokretači gospodarstva“ stoji u odgovoru Ministarstva. 

 

Udruženje male brodogradnje: Država je sve brodove „portpala u isti koš“

 

No bez obzira na tvrdnje državnih institucija kako se o maloj brodogradnji i te kako vodi računa, ali posredno, kroz druge sektore i djelatnosti, konkretan odgovor na pitanje zbog čega krovne udruge male brodogradnje - Udruga nautičkog sektora pri HUP-u i Udruga male brodogradnje pri HGK – i dalje imaju dojam da se već godinama bezuspješno bore protiv marginalizacije od strane resornih ministarstava nismo dobili.

 

Zabrinjavajuće treba zazvučati podatak koji smo dobili iz same struke, a koji nam je potvrdila i tajnica Udruženja male brodogradnje Višnja Stupin-Ostojić, koji kaže da nadležna državna tijela, a prije svih Ministarstvo gospodarstva, malu brodogradnju ne odvajaju od „velike“ brodogradnje, odnosno da sve brodove „trpaju u isti koš“, bez obzira na njihovu veličinu i namjenu, ne pokazujući namjeru da odvoje – kruške i jabuke. Ne treba biti iskusan brodograditelj da bi se shvatilo da npr. poludeplasmansku brodicu od 6-7 metara duljine, kakve često koriste mali ribari na Jadranu, ili jedrilicu od 12 metara nikako i ni po čemu ne možemo staviti u istu kategoriju sa tankerom ili „bulk carrierom“. I laiku je jasno da je to kao da nekoga pokušate uvjeriti kako su bicikl i kamion-šleper u osnovi isti samo zato što imaju kotače i služe za prijevoz. Mala se brodogradnja po mnogočemu razlikuje od velike, jer koristi posve različite materijale i drugačiju tehnologiju proizvodnje, brodograditelji koji proizvode male brodove moraju raspolagati drugačijim tehnološkim znanjem i iskustvom od kolega koji rade u velikim brodogradilištima, proizvod koji načini mala brodogradnja ima posve drugačiju namjenu i ne služi istoj svrsi kao veliki brodovi, i na kraju marketinške aktivnosti i potencijalna klijentela kojoj se obraćaju mali brodograditelji dijametralno su suprotni od isth tih aktivnosti u velikim brodogradilištima i budućih kupaca velikih brodova.  

 

Krenimo koju godinu unatrag, pa se prisjetimo Vladine odluke iz 2008. godine o uvođenju posebne trošarine na nova plovila, čija je jedina svrha bila izvući više novca iz malih brodogradilišta koja su do tada vrlo uspješno poslovala i iz njihovih dohodaka puniti vječito gladan državni proračun. Država je u tom trenutku neopravdano sve brodove „portpala u isti koš“, okarakterizirajući ih kao luksuz i zanemarujući činjinicu da je velika većina manjih brodova zapravo proizvedena za one kojima je boravak na moru način života i dio tradicije, a tek manji dio plovila spada u doista luksuzne i vrlo skupe proizvode čije se oporezivanje može opravdati. No, dogodilo se posve suprotno, porez proračunu nije donio očekivane prihode, a njegovo je uvođenje u roku od godinu-dvije na koljena bacilo malu brodogradnju, koja je do tada bila jedan od najpropulzivnijih i najbrže rastućih segmenata male privrede. Porez je sva novoproizvedena plovila opteretio golemim dodatnim davanjima koja su gotovo posve zaustavila prodaju, a direktan rezultat te odluke bio je ključ u bravu velikog broja malih brodogradilišta. Porez je, doduše, u srpnju 2012. konačno ukinut, no njegovo je ukidanje stiglo prekasno za dio malih brodograditelja.

 

Onima pak koji su preživjeli – a to je brojka od oko 170 malih brodogradilišta i plovila za proizvodnju i održavanje plovila – preostaje žestoko se boriti ne samo za svoje mjesto pod suncem, već i za mjesto u državnim dokumentima, strategijama i analizama koje će ovoj djelatnosti osigurati bolju budućnost. Budućnost od koje će korist imati i mala brodogradnja ali i državni proračun.

 

Sandra Carić Herceg / Nautica Portal