Kanoćal

images


Prema hidrografskim standardima, ribogojilišta bi trebala biti označena žutim plutačama, a noću i bljeskajućim svjetlima, no mnogi koncesionari izbjegavaju tu obvezu

images Često se u javnosti može čuti tvrdnja kako uzgajališta ribe, kojih je sve više na Jadranu, u svakodnevnom pomorskom prometu ne predstavljaju veću opasnost jer su u pravilu smještena u uvalama i dragama, odnosno udaljena od glavnih plovnih puteva, zbog čega ne ugrožavaju direktno pomorski promet. No sa tom bismo se tvrdnjom tek djelomično mogli složiti.

Naime, pojedina su ribogojilišta, u želji da se oko bazena za uzgoj ribe osigura dovoljno strujanje mora i opskrba kisikom, smještena upravo u kanalima i morskim prolazima u kojima je promet, posebno u ljetnim mjesecima, vrlo gust. Uz to, situacija se značajno mijenja tijekom špice nautičke sezone kada Jadran preplave tisuće privremenih i povremenih nautičara, nerijetko sa skromnim i manjkavim pomorskim iskustvom, kojima su upravo skrivene uvale i takvi prolazi iznimno atraktivni za plovidbu. U slučajevima kada takvi nautičari raspolažu sa pomorskim kartama slabije kvalitete, u kojima ribogojilište nije ucrtano, a ono pored toga nije ni obilježeno u skladu sa važećim propisima, takva lokacija može predstavljati potencijalnu opasnost za plovidbu.

Žute plutače i bljeskajuća svjetla!

Prema hidrografskim standardima i odredbama Pravilnika o oznakama i načinu označavanja na plovnim putovima u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske svako ribogojilište trebalo bi biti označeno žutim plutačama upozorenja, a noću i žutim bljeskajućim svjetlom bilo koje karakteristike, ali različite od karakteristika određenih za oznake kardinalnog (osnovnog) sustava obilježavanja, oznake usamljene opasnosti manjih razmjera i oznake sigurne vode. Treba ipak reći da je dio koncesionara koji upravljaju ribogojilištima ispoštovao obveze i svoje bazene označio u skladu sa pomorskim pravilima, no nažalost još je uvijek nemali broj onih koji to nisu učinili. Izbjegavanjem svoje obveze da ribogojilišta propisno obilježe, te da tražene podatke dostave nadležnim institucijama kako bi se njihove pozicije ucrtale u pomorske karte i peljare neposredno su ugrozili sigurnost pomorskog prometa.

I članovi foruma Nautica Portala u svojim su plovidbama Jadranom nerijetko nailazili na neoznačene pozicije na kojima se nalaze bazeni ribogojilišta, a jedan od njih posebno nas je upozorio na uzgajalište ribe u vlasništvu tvrtke „Cromaris“ iz Zadra, koje se nalazi na sjeverozapadnoj strani otoka Košare kod Pašmana, koje prema njegovim navodima dobrim dijelom ulazi u vrlo prometni plovni pravac uz vanjsku stranu otoka Pašmana prema jugoistoku, a koje je neadekvatno obilježeno. Prema prikupljenim informacijama iskusnih nautičara, neka od uzgajališta ribe nisu pravilno označena žutim plutačama, već „šarenim“ priručnim plastičnim bovama nerijetko crvene ili neke druge boje, a rijetko koje je ribogojilište noću označeno propisanim svjetlima.

No ima i svijetlih primjera dobre signalizacije ribogojilišta, poput one na otoku Vrgadi. Prema navodima forumaša, nekoliko ribogojilišta u nizu u uvali Kranje u pravcu otočića Murvenjak vidljivo je označeno danju, a noću i bljeskajućim svjetlima koja je nemoguće previdjeti.

Koncesionar je dužan prijaviti ribogojilište kako bi se ono ucrtalo u pomorske karte

Budući da je za nadzor sigurnosti plovnih puteva na hrvatskom dijelu Jadrana nadležno Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, o ovoj smo temi porazgovarali i sa načelnikom Sektora za nadzor i upavljanje pomorskim prometom, traganje i spašavanje i zaštitu mora toga Ministarstva Lukšom Čičovačkim. On ističe da je obveza koncesionara za ribogojilišta, jednako kao i za nautičko sidrište i marikulturu u širem obujmu (uzgajališta školjki i rakova), da nakon službenog dobivanja uporabne dozvole i puštanja u rad ribogojilišta (sidrišta) obavi i obveznu hidrografsku izmjeru izvedenog stanja, te da te podatke dostavi nadležnoj lučkoj kapetaniji kako bi oni bili uneseni u službene pomorske karte i pomorske publikacije, odnosno peljar istočne obale Jadrana. On ne krije da tu leži glavni problem, jer dio koncesionara ne obavi svoju dužnost i te podatke ne dostavlja na vrijeme nadležnim institucijama, zbog čega se onda i službene pomorske publikacije ne mogu redovno ažurirati svježim podacima.

„Nema niti jedne lokacijske dozvole koja je izdana za nautičko sidrište, marikulturu ili ribogojilište, a koja u posebnim uvjetima ne navodi da je investitor, odnosno koncesionar dužan ispuniti uvjete sigurnosti plovidbe, a jedan od tih uvjeta je i ucrtavanje novog objekta u službene pomorske karte i publikacije“ tvrdi Čičovački i dodaje kako bi izmjene i dopune Pomorskog zakona, koje su početkom ljeta stupile na snagu, trebale regulirati taj problem, te da bi se u postupku izdavanja dokumenata prostornog uređenja za zahvate u priobalnom i obalnom pojasu navela obveza da se oni projektiraju na temelju službenih hidrografskih podataka. Na taj bi se način osiguralo da se na samom početku izvođenja radova na izgradnji ribogojilišta (ili nautičkog sidrišta) objave precizni podaci o poziciji izvođenja radova, te da se takav objekt, kada se dovrši i pusti u rad, adekvatno označi.

Poznato je da se radovi na postavljanju novih ribogojilišta redovno objavljuju u oglasima za pomorce i ulaze u privremeni režim objave, te bi se trebala ponavljati sve dok se nadležnoj lučkoj kapetaniji ne dostavi snimka izvedenog stanja i dok se objekat ne ucrta na službene karte. No čini se da takva složena procedura prijava i uvjeti hidrografske izmjere, te predaje dokumentacije nadležnim tijelima samo demotiviraju koncesionare, koji nastoje pojednostaviti proceduru ishođenja potrebne dokumentacije i izbjeći obvezu, pa dobar dio takvih objekata ostane neprijavljen i neucrtan, a nerijetko i neadekvatno obilježen.

Izmjene Zakona o hidrografskoj djelatnosti stat će na kraj neodgovornim koncesionarima!

Postoji, doduše, i ograničenje prilikom upisa novootvorenih ribogojilišta u pomorske karte, i to prije svega uzrokovano veličinom karata u koja se takvi objekti ucrtavaju, što nikako nije i ne može biti opravdanje za propuste koncesionara ribogojilišta. Naime, međunarodni hidrografski standardi, koje je dužna poštovati i Hrvatska, precizno definiraju uvjete ucrtavanja pojedinih objekata na pomorske karte, pa tako u mjerilu većem od 1:100.000 tehnički nije moguće ucrtati kaveze ribogojilišta, koji su na takvim kartama gotovo nevidljivi. Na kartama veće rezolucije, odnosno manjeg mjerila, takve je objekte moguće ucrtati i označiti i ona bi se na tim kartama svakako trebala naći, a ribogojilišta na našem dijelu obale, za koja su koncesionari na vrijeme dostavili podatke dobivene hidrografskim izmjerama, obavezno su unesena u peljar istočne obale Jadrana.

No prema najavama načelnika Čičovačkog, neodgovornim koncesionarima ribogojilišta uskoro bi se trebalo stati na kraj. „Svakako ćemo morati pooštriti nadzor i proznaći adekvatne mjere kako bismo spriječili ovakovu lošu praksu, koja je sa stajališta pomorske sigurnosti neodrživa. Već krajem ove godine naše Ministarstvo planira donijeti izmjene i dopune Zakona o hidrografskoj djelatnosti, u okviru kojih ćemo nastojati kvalitetnije urediti pitanje obveza investitora, odnosno koncesionara ribogojilišta, jer su svojim objektima na određeni način i oni sudionici u pomorskom prometu i dužni su pridržavati se postojećih pravila sigurnosti prometa na moru“ naglasio je Čičovački.

Nautica Portal

Foto: Cromaris / Regionalexpress