Kanoćal

 


Elektronski sustav za navigaciju i upravljanje, upozoravaju stručnjaci, može i mora biti samo „sluga“, a nikako „gospodar“ na brodu

Dobro je poznato da tehnologija, pa i ona na području nautike, iz godine u godinu golemim koracima grabi naprijed i da su inovativna rješenja i novosti na području navigacije, elektronske kontrole i upravljanja brodovima u značajnoj mjeri olakšala i pojednostavnila plovidbu. No isto je tako nepobitna činjenica, s kojom će se složiti svaki iskusni moreplovac, da je, bez obzira na svu silu naprednih elektronskih sustava i tehnologije koju brod može imati, na svakom plovilu najsavršeniji stroj upravo – čovjek! A kvalitetan elektronski sustav, upozoravaju stručnjaci, može i mora biti samo „sluga“, a nikako „gospodar“ na brodu. I unatoč činjenici da svi veliki brodovi koji plove svjetskim morima danas imaju ugrađene moderne GPS sustave i autopilote, na svakom brodu još uvijek postoje sekstanti, pomorske tablice, karte i kompasi, odnosno sva ona klasična navigacijska pomagala bez kojih je plovidba profesionalnim pomorcima još uvijek nezamisliva.

No bez obzira na tu dobro poznatu činjenicu, sve više nautičara koji tijekom sezone plove Jadranom upravljanje plovilom prepuštaju autopilotu, olako se oslanjajući na njegovu navodnu nepogrešivost, zanemarujući upozorenja da niti jedan GPS sustav ni autopilot, ma kako sofisticirani i napredni bili, ne mogu biti adekvatna zamjena za iskusnog skipera ili kapetana za kormilom. O stvarnim razmjerima opasnosti od oslanjanja isključivo na autopilot ili GPS sustav prilikom plovidbe, bez konstantne kontrole plovidbene rute od strane skipera ili kapetana broda govore i brojne nesreće koje se proteklih godina događaju tijekom nautičke sezone na Jadranu, a neke od njih imale su i tragične posljedice.

Plovidba na autopilotu, bez nadzora skipera, sve masovnija pojava!

Jedna od najpoznatijih takvih nesreća dogodila se u kolovozu 2011. godine u blizini Primoštena, kada je zagrebački poduzetnik Tomislav Horvatinčić svojom motornom jahtom u punoj brzini naletio na jedrilicu dvoje talijanskih nautičara, usmrtivši ih na mjestu sudara. Doduše, činjenicu da je motorna jahta Tomislava Horvatinčića u trenutku nesreće, odnosno nalijetanja na talijansku jedrilicu, doista vozila na autopilotu i bez neposredne kontrole kapetana tek će trebati dokazati pred sudom u postupku koji još traje, no već sada brojne neslužbene informacije govore da je uzrok nesreće i tragične pogibije talijanskih nautičara upravo to. Naime, prometno-tehničko vještačenje, rekonstrukcija nesreće i analiza radarskih snimaka nesumnjivo su pokazali da je Horvatinčić, koji je spornoga dana upravljao jahtom, imao na raspolaganju čak četiri minute vremena da uoči jedrilicu na svojoj putanji i poduzme korake kako bi izbjegao nalet na plovilo, koje je uz to imalo i prednost prolaska, no on nije učinio apsolutno ništa te je u punoj brzini od čak 26 čvorova, ne mijenjajući kurs plovidbe, naletio na talijansku jedrilicu. Iz tih činjenica, kako smo neslužbeno saznali, stručnjaci izvlače nesumnjiv zaključak da je Horvatinčićeva jahta u trenutku nesreće plovila samostalno, upravljana autopilotom i bez kontrole vlasnika.

Nažalost, Horvatinčićeva nesreća samo je jedan od medijski razvikanijih incidenata ovakve vrste, no ovakvih nesreća bilo je još u proteklim godinama. Na svu sreću ljudske žrtve nisu bile česte, no pretrpljene ozljede i šokovi, te velika materijalna šteta na plovilima pokazuju da neodgovorni skiperi, koji upravljanje velikom i snažnom motornom jahtom prepuštaju automatici, predstavljaju veliku opasnost na moru, te da takvom ponašanju nema mjesta na Jadranu želimo li naš dio obale pretvoriti u oazu sigurnosti za sve nautičare.

Koliko je doista raširena pojava plovidbe uz isključivo oslanjanje na autopilot i bez neposrednog utjecaja kapetana, odnosno skipera, upitali smo i ing. Sinišu Bacalju, ovlaštenog sudskog vještaka za brodostrojarstvo i brodogradnju i vlasnika tvrtke „Maritimus Consultant“, stručnjaka sa dugogodišnjim iskustvom u vještačenju pomorskih nesreća i procjeni šteta na plovilima. On se slaže da je ovakva vrsta plovidbe posljednjih godina sve masovnija i sve raširenija.

„Ploviti na autopilotu jednostavno je lakše!“

„Kada upalite bilo koji elektronski uređaj za navigaciju, bilo da govorimo o GPS-u ili chart plotteru, na ekranu vam se kao prva slika pojavi upozorenje koje kaže da uređaj nije sredstvo za navigaciju, već samo i isključivo pomagalo. Skiper pritiskom na tastaturu mora potvrditi da je pročitao upozorenje i tek tada se uređaj aktivira“ potvrdio nam je Bacalja u razgovoru koji smo vodili nedavno, na splitskom nautičkom sajmu u travnju. Dakle, i proizvođači elektronskih uređaja svjesni su navike jednog dijela nautičara da aparatu prepuste brigu za navigaciju i ovim upozorenjem nastoje apelirati na njihovu svijest kako bi preuzeli odgovornost za upravljanje brodom i tako izbjegli moguću nesreću ili incident.

Zbog čega onda dobar dio nautičara, pritiskom na tipku kojom aktivira elektronski aparat, gotovo istog trena zaboravlja na pročitano upozorenje i vlastitu odgovornost za brod automatski prebacuje na stroj? „Jednostavno zato što je vrlo ugodno ploviti na taj način! Dok autopilot upravlja brodom, vi se možete baviti nečim drugim“ kaže Bacalja i dodaje kako većina nautičara u tom trenutku ne razmišlja o mogućim opasnostima niti o posljedicama toga čina. A krajnji ishod može biti vrlo opasan, pa i tragičan.

Bacalja dodaje kako jedan dio proizvođača elektronske navigacijske opreme ipak nastoji doskočiti ovoj masovnoj pojavi plovidbe na autopilotima, i to ugradnjom ograničenja brzine. „Nedavno me skiper jedne motorne jahte zamolio za pomoć, kazavši kako ima 'problema' sa funkcioniranjem automatskog pilota. Rekao mi je kako mu aparat radi bez problema do brzine broda od 20 milja na sat, a nakon te brzine aparat se zablokira i prestane funkcionirati. Vjerovao je da je automatski pilot u kvaru, no u stvari mu je proizvođač ograničio mogućnost da upravljanje brodom prepusti aparatu. Jer do brzine broda od 20 milja skiper ima dovoljno vremena da reagira i izbjegne moguću opasnost. Sve brzine preko toga su opasne jer tu vremena za reakciju više nema“ kaže Bacalja.

Plovidbu na autopilotu u pravilu je nemoguće dokazati pred sudom

Upravljanje autopilotom na jedrilici, dodaje on, manje je opasno jer jedrilica plovi prosječnom brzinom od pet do sedam milja na sat pa autopilot jedriličaru daje slobodne ruke da može obavljati ostale poslove oko jedara, konopa ili ostale opreme. No i tada skiper mora biti na palubi i pažljivo pratiti putanju broda.

No Bacalja skreće pozornost na još jedan problem povezan sa nesrećama uzrokovanima prepuštanjem navigacije elektronskim uređajima. „U slučaju nesreće iznimno je teško, gotovo nemoguće, pred sudom dokazati da je brod koji je prouzročio nesreću bio upravljan autopilotom i da je to prouzročilo nesreću. U trenutku kada se elektronika isključi na njoj ostaju zapisane informacije poput upisanog kursa, prijeđenog puta ili sličnih podataka, no ne možete pouzdano dokazati da je brodom upravljao autopilot, odnosno da je aparat u trenutku sudara ili nasukavanja bio uključen. Jedino što možete čvrsto dokazati jest činjenica da skiper motorne jahte, ukoliko se nalazi za kormilom i sam upravlja brodom, mora na vrijeme uočiti jedrilicu dugu 10 ili više metara, drugi motornjak ili pak kopno ili hrid koji mu se nađu na kursu, te da će sigurno imati dovoljno vremena da promijeni smjer plovidbe ili poduzme bilo koji drugi manevar kako bi izbjegao nesreću. Ukoliko nije učinio ništa da izbjegne udar ili nasukavanje, za mene nema nikakve sumnje da skiper ili kapetan broda nije bio za kormilom u trenutku nesreće“ pripovijeda Bacalja.

Vratimo li se, dakle, na pitanje odgovornosti skipera ili kapetana broda koji je prouzročio nesreću, sudski vještak za pomorske nesreće može pred sudom iznijeti svoju „opravdanu sumnju“ da se u određenom slučaju radilo o plovilu koje je u trenutku nesreće bilo upravljano isključivo autopilotom i da je to bio uzrok sudara ili nasukavanja. No sudsko vijeće najčešće tu „opravdanu sumnju“ neće prihvatiti kao dovoljno čvrst dokaz na temelju kojega će osumnjičenog skipera ili kapetana osuditi za izazivanje nesreće zbog nemara izazvanog prepuštanjem upravljanja brodom elektroničkom uređaju. I tako krivac najčešće izbjegne snositi odgovornost za prouzročenu nesreću. Možda će tek zakonska obaveza ugradnje svojevrsne „crne kutije“ i u manja plovila, kakva već postoji na velikim brodovima, a koja bilježi sve što se događa u kokpitu, spriječiti neodgovorne pojedince da izbjegnu odgovornost za prouzročenu nesreću i izgubljene ljudske živote.

Nautica Portal