Kanoćal

images

U popratnom pismu, koje smo predali uz 1.412 prikupljenih potpisa, podrobno smo objasnili motive pokretanja Peticije i što njom želimo postići NA RUKE: g. Lukše Čičovačkog, načelnika Sektora za nadzor i upavljanje pomorskim prometom, traganje i spašavanje i zaštitu mora Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture

POPRATNO PISMO UZ PETICIJU ZA REGULIRANJE OBVEZA KONCESIONARA NA POMORSKOM DOBRU

Nautica Portal je, motiviran uočenim nelogičnostima aktualnog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske, početkom veljače ove godine pokrenuo Peticiju za reguliranje obveza koncesionara na pomorskom dobru, odnosno na područjima nautičkih sidrišta koja su data u koncesiju.

Isključiva je namjera Peticije da Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture ukaže na nelogičnosti koje proizlaze iz članka 76a. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske, kojim se zabranjuje sidrenje pomorskih objekata i hidroaviona vlastitim sidrenim sustavom u akvatoriju od nautičkog sidrišta prema obali, te na udaljenosti do 300 m od nautičkog sidrišta u pravcu pučine.

Uz probleme iznesene u samom tekstu Peticije, a koji se odnose na neopravdano ograničavanje slobode sidrenja u uvalama čiji su dijelovi dati u koncesiju za nautička sidrišta, želimo ukazati na činjenicu da su autori Pravilnika sporni članak 76a. pisali bez prethodnog uvida u posljedice provođenja njegovih odredbi, odnosno bez stvarnog poznavanja stanja na terenu. Ta se konstatacija posebno odnosi na zabranu sidrenja vlastitim sidrenim sustavom u pojasu od 300 metara od granica nautičkog sidrišta u pravcu pučine, a koja je proizvoljno poistovjećena sa pojasom zabrane glisiranja najmanje 300 metara od obale, što je nelogično i protivno tehničkim mogućnostima sidrenja brodica i jahti. Naime, kako je i navedeno u našoj Peticiji, neprijeporna je činjenica da nautičko sidrište u koncesiji, zajedno sa propisanim pojasom od 300 metara, u većini uvala na Jadranu zahvaća gotovo čitavu površinu uvale, a svoje uvjerenje o nelogičnosti navedene odredbe temeljimo na zaključku da autori Pravilnika očito nisu vodili računa o činjenici da dubina mora udaljavanjem od obale raste, te da je većini brodica i jahti (posebno onima do 15 metara dužine, kakvih je većina na Jadranu) tehnički nemoguće sidriti vlastitim sidrenim sustavom na dubinama većima od 20 ili 30 metara. Iz ovoga je jasno da autori Pravilnika prilikom pisanja odredbi nisu konzultirali stručnjake niti iskusnije nautičare i da su pojaseve zabrane sidrenja kreirali proizvoljno, ne razmišljajući o posljedicama i nesporazumima koji će zbog tako proizvoljno određenih pravila nastati. Ne osporavamo pritom pravo vlasnika koncesije na nautičkom sidrištu da zaštiti svoj interes i investiciju, već tražimo da se sporni pojas od 300 metara umanji i svede na prihvatljivu veličinu.

Spomenuti članak 76a. Pravilnika, uz sve navedeno, nelogično ograničava slobodu sidrenja i izaziva nemale zabune kod inozemnih nautičara, kojima ovako određena pravila nisu posve jasna, a nerijetki sukobi sa vlasnicima koncesija, koji u velikom broju slučajeva vrlo grubo i neprimjereno tjeraju nautičare izvan spomenutog pojasa, ostavljaju ružan dojam i ocrtavaju negativnu sliku hrvatske turističke ponude u očima posebno inozemnih nautičara. Nažalost, takvih je slučajeva već bilo u protekloj nautičkoj sezoni kada se spomenuti Pravilnik počeo primjenjivati, a dokaz toj našoj tvrdnji nalazimo u činjenici da je Peticiju potpisao veliki broj inozemnih nautičara koji redovno pohode Jadran, iz čega je jasno da su ovaj problem prepoznali i svojim potpisom žele pridonijeti poticanju izmjene spornog članka Pravilnika i smanjenju pojasa zabrane sidrenja izvan granice sidrišta pod koncesijom na razumnu mjeru (50 ili 100 metara), kako bi se omogućilo pravo svakog nautičara da koristi uvalu za sidrenje, a da pritom ne ugrožava interes koncesionara niti sigurnost plovidbe unutar uvale.

Uz sporni članak 76a. navedenog Pravilnika, i Peticijom i ovim popratnim pismom želimo upozoriti na još jednu nejasnoću koja zbunjuje kako domaće tako i inozemne nautičare, a to je činjenica da granice nautičkih sidrišta pod koncesijom nigdje nisu jasno istaknute, te nautičari koji koriste sidrišta – ili pak oni koji žele sidriti vlastitim sidrenim sustavom izvan granica sidrišta pod koncesijom! – ne znaju pouzdano gdje su granice sidrišta pod koncesijom i krše li bacanjem sidra sporni Pravilnik. Pojedini inozemni nautičari upozorili su nas da karte sidrišta pod koncesijama koje MPPI ima na svojim internet stranicama nisu ažurirane i nisu u funkciji, te su u pravilu neupotrebljive. Stoga od Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture tražimo da u novi Zakon o pomorskom dobru obavezno unese odredbu koja će vlasnicima koncesija na nautičkim sidrištima uvesti obvezu postavljanja dobro vidljive metalne table (ploče), na kojoj će granice sidrišta pod koncesijom biti jasno istaknute i obilježene (primjerice, na obalnom pojasu u uvali u kojoj se nalazi koncesijsko područje). Ta bi obveza smanjila nesporazume i zbunjenost nautičara i spriječila moguće sukobe između nautičara i vlasnika koncesije. Također tražimo i da se računi koje su koncesionari sidrišta dužni izdavati nautičarima koji koriste njihove usluge standardiziraju i izjednače na području cijele Hrvatske, odnosno njezinog morskog pojasa, kako bi se uveo red u to sada poprilično anarhično područje. Sada se, naime, događa da koncesionari potvrde o naplati veza izdaju nažvrljane na šarolikim računima koji se međusobno jako razlikuju i time sugeriraju nered u području kontrole naplate.

Također želimo upozoriti na posvemašnji nedostatak kontrole kvalitete sidrenih priveza (betonskih blokova, bova, lanaca, konopaca za privez) na nautičkim sidrištima. Doduše, lokacijskom dozvolom koju koncesionar obavezno mora imati prilikom izgradnje sidrišta, propisani su građevinski uvjeti koje sidrište mora zadovoljiti, no ni te odredbe nisu standardizirane (odredbe o uvjetima izgradnje sidrišta prepuštene su lokalnoj zajednici i vrlo su šarolike!) i nisu usklađene sa važećim Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda (NN 30/09) te u praksi nema sustavne i temeljite kontrole kvalitete sidrenih priveza, prije svega zbog činjenice da su kontrolu dužne provoditi i nadležne Lučke kapetanije, a one nemaju ni dovoljno ljudstva ni tehničkih mogućnosti za provođenje kontrole. Ovakvo stanje ide na ruku vlasnicima koncesije koji nedostatak kontrole obilato koriste kako bi izbjegli svoje obveze, a na nesumnjivu štetu nautičara kao korisnika njihovih usluga. Stoga tražimo od Vašeg Ministarstva da novim Zakonom o pomorskom dobru postroži kontrolu kvalitete sidrenih priveza na nautičkim sidrištima, da uvede precizne standarde kvalitete sidrenih priveza te da ih uskladi sa odredbama Zakona o općoj sigurnosti proizvoda.

Jedna od posljedica spomenutog nedostatka kontrole jest i činjenica da velika većina vlasnika koncesija na nautičkim sidrištima godinama uspješno izbjegava formalnu zakonsku obvezu da prilikom dobivanja koncesije pribavi i važeću policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu na njegovom sidrištu. Iz spomenute police vlasnik koncesije dužan je namiriti štetu vlasniku plovila u slučajevima kada zbog loše kvalitete veza (npr. pucanja lanca ili konopca za privez plovila na bovu) ili pak nedovoljne međusobne udaljenosti bova (što može prouzročiti sudaranje brodova na vezu) dođe do oštećenja, nasukavanja ili potonuća brodice ili jahte privezane na bovi postavljenoj u sklopu sidrišta. No iz razgovora sa predstavnicima nekoliko osiguravajućih društava saznali smo da broj polica osiguranja na cijelom području Jadrana gotovo možete nabrojati na prste jedne ruke, da veliki broj koncesionara nema adekvatnu policu osiguranja ili je ne produžuje nakon isteka roka valjanosti, te je u najvećem broju slučajeva – a takvih je, nažalost, već bilo podosta na Jadranu! – vlasniku plovila nemoguće dobiti obeštećenje, jer koncesionar odbija podmiriti nastalu štetu. Oštećeni vlasnik plovila upućuje se da zadovoljštinu potraži privatnom tužbom pred nekim od hrvatskih sudova, što je obzirom na sporost hrvatskog pravosudnog sustava u pravilu nemoguća misija. Ne treba posebno napominjati da sve ove činjenice ostavljaju vrlo gorak okus u ustima posebno inozemnih nautičara i stvaraju nepotrebno lošu sliku o Hrvatskoj.

Stoga apeliramo na Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture da novim Zakonom o pomorskom dobru postroži uvjete za dobivanje koncesije za nautičko sidrište, odnosno da uvede odredbu prema kojoj je koncesionar obvezan prije puštanja sidrišta u funkciju pribaviti adekvatnu policu osiguranja od odgovornosti za štetu, te da se valjanost police redovno godišnje kontrolira kako bi se izbjegli gore navedeni slučajevi izbjegavanja odgovornosti koncesionara, a na štetu nautičara.

Sve ovdje spomenute probleme, na koje smo našom Peticijom željeli upozoriti, iznosimo u dobroj vjeri i potaknuti vlastitim višegodišnjim nautičkim iskustvom tijekom kojega smo uočili spomenute probleme i nedostatke, kako bismo pomogli njihovom rješavanju i tako pridonijeli povećanju sigurnosti plovidbe na Jadranu i poboljšanju turističke ponude Hrvatske na području nautičkog turizma. U nadi da će ovo naše nastojanje upravo tako biti i prihvaćeno, vjerujemo kako će autori novog Zakona o pomorskom dobru, ali i autori Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske, uvidjeti nužnost uvođenja sugeriranih odredbi ili izmjene postojećih.

članovi foruma Nautica Portala i nautičari

1.412 potpisnika Peticije za reguliranje obveza koncesionara na pomorskom dobru